Pier Paolo Pasolini i gotovo pola stoljeća
nakon smrti je i dalje možda i najkontroverznija figura ne samo talijanskog filma,
već i kulture druge polovice 20. stoljeća, a mnoge je iznenadilo kada je ovaj pjesnik,
pisac, glumac, novinar i političar 1961. godine odlučio režirati svoj prvi
film. Iznenađenje je bilo tim veće kad se "Accattone", naturalistička
drama smještena u poslijeratni Rim, pokazao ne samo kao iznimno uspješan i
hvaljen film s kojim je osvojio i nagrade na brojnim festivalima, već i kao
filmaš koji je spreman uzdrmati neke postulate neorealizma koje su utabali
njegovi suvremenici poput Fellinija, De Sice ili Rosselinija.
"Accattone", što bismo preveli kao lutalica, vagabudno, žicar ili
propalica, zapravo je priča o najnižem sloju rimskog društva, o svodnicima,
prostitutkama i svim ostalim kriminalcima koji žive u predgrađu Rima u odnosu
na koje favele Sao Paula ili Buenos Airesa djeluju gotov kao raj na zemlji.
Jedan od tih svodnika je i Vittorio (Franco
Citti), tridesetogodišnjak kojeg svi nazivaju upravo Accatone, a zbog njegovog
životnog stila s njim više nikakvog posla ne želi imati njegova žena koja mu ne
da ni blizu njihovog sina, kao ni njena obitelj. Posao svodnika jedna je od
najvećih sramota za pošten narod i Vittorio je zapravo potpuni izopćenik s
kojim posla ne želi imati nitko osim njemu sličnih. Za pretpostaviti je da on svodnik
nije postao jer je o tom pozivu sanjao od malih nogu, već iz čiste nužde i
nedostatka posla u opustošenom poslijeratnom Rimu, a u dodatnim problemima će
se naći kada njegovu prostitutku Maddalenu pretuče ekipa iz suparničke bande, a
ona potom završi u zatvoru. S obzirom da je opet ostao bez ikakvih prihoda,
pokušat će se vratiti svojoj obitelji, a nakon što još jednom bude otjeran,
slučajno će upoznati naivnu mladu djevojku Stellu, koju će pokušati namamiti u
svijet prostitucije.
"Accattone" je film nevjerojatne
mračne poetike, a već prvim filmom i izborom teme Pasolini je šokirao
talijansku publiku kao redatelj. S obzirom na njegov privatni život i ranije
literarno stvaralaštvo nije to bilo prvi puta da je on sablaznio javnost, a
njegov izbor tema i prikaz likova smatrao se skandaloznim za to vrijeme odnosno
rane šezdesete. Kao i u većini kasnijih filmova, i u "Accattoneu" je
angažirao neprofesionalne glumce, a jedan od njih bio je i Citti, koji je
naveden i kao koscenarist i koji je kasnije ostvario sasvim solidnu karijeru. Film
je to u kojem pratimo i unutarnje konflikte i borbe glavnog junaka, čovjeka
koji je opasno zastranio i koji je toga posve svjestan i koji bi se možda i
želio vratiti na pravi put, no pitanje je je li nešto takvo uopće moguće. Misli
li on sam za sebe da zaista zaslužuje novu šansu s obzirom na život i
pristajanje da zarađuje kao jedan od najnižih oblika ljudskog postojanja
odnosno kao svodnik. Je li time izgubio i pravo i šansu da ponovno postane
obični, pristojni građanin, tim više jer upravo radi na tome kako obrlatiti
poštenu mladu seljanku i pretvoriti je u prostitutku.
Primjedbe
Objavi komentar