Vodi nas bugarski filmaš Milko Lazarov u ovoj
gotovo pa doku-drami na sam sjever svijeta, u snježne pustoši sjeveroistoka
Sibira, gdje tradicionalnim životom živi par već ostarjelih domorodaca. Nanook
i Sedna žive prateći tradiciju svojih predaka, sami u divljini, doimaju se oni
kao posljednji ljudi na svijetu. Da nema povremenih tragova aviona koji s
vremena na vrijeme prelete nebom, moglo bi se pomisliti da se radnja
"Age" zbiva prije stotinu, tisuću ili deset tisuća godina, no polako
će se i njihovi životi početi mijenjati. Nanook je lovac i sve teže uspijeva
doći do lovine koja ugiba zbog njemu neobjašnjivih razloga, a led i snijeg se
tope sve ranije svake godine. Jedini doticaj s ostatkom svijeta za ovaj par je
čovjek po imenu Chena, također Inuit ili Eskim koji je ranije preselio u
civilizaciju, a on im i donosi vijesti o njihovoj kćeri Agi koja je davno
napustila zaleđenu tundru zbog obiteljske svađe. Nakon što se Sedna razboli,
Nanook je odlučio ispuniti njenu posljednju želju i zaputio se prema jugu kako
bi pronašao svoju kćer.
Snimljen je ovaj film u kojem ima jako malo
priče, ali obiluje fantastičnim kadrovima i perfektnom fotografijom u kojima
kao da se spajaju nebo i zemlja, u ruskoj pokrajini Sakhi, čuvenoj po najnižim
temperaturama ikada zabilježenim otkako je mjerenja. Kamera je uglavnom
statična i kadrovi su široki tako da odmah dobivamo osjećaj za prostor i koliko
su ljudi maleni, beznačajni i bespomoćni u tim nepreglednim, surovim
prostranstvima, a iako je sam scenarij dosta jednostavan, obiluje
"Aga" emocijama i melankolijom. Tako se razgovori između Nanooka i
Sedne uglavnom svode na teme o prošlosti, prisjećanja boljih i sretnijih dana,
kada su bili mlađi i kada je njihova kćer bila s njima. Iako je posve jasno da
je život za njih pod stare dane postao potpuno neizdrživ i nepodnošljiv u ovim
surovim predjelima, oni ne žele odustati od jedinog načina života na koji su
naučili iako je jasno da civilizacija sve više grabi i prema njihovim naizgled
nedostupnim područjima.
Djelovao je ovaj film nekako umirujuće,
posebno zbog tih sporih dugih kadrova koji obiluju bjelinom, a posebna je
impresivna sama završnica filma kada će se Nanook zaputiti na jug u rudnik u
kojem Aga radi. Posebno je impresivan završni kadar snimljen dronom u kojem iz
daleka vidimo okno rudnika, čak zastrašujuću nepreglednu i potpuno neprirodnu
rupetinu pokraj koje se nalazi čitav grad, koji izgleda kao da će progutati sve
oko sebe i simbolizira kako su ljudi zapravo oskrnavili zemlju. Imao je ovaj
film lijep festivalski život i nakon što je upravo projekcijom "Age"
zatvoreno 68. izdanje festivala u Berlinu, prikazana je ova impresivna drama na
brojim europskim i svjetskim festivalima. U Sarajevu je tako upravo
"Aga" osvojila glavnu nagradu odnosno Srce Sarajeva, dobila je
nagrade za najbolji film, režiju i fotografiju u izboru za bugarski film
godine, a bila je i tamošnji kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma
izvan engleskog govornog područja.
Primjedbe
Objavi komentar