Abel Ferrara jedan je od onih američkih nezavisnih gotovo pa underground filmaša koji je možda i najpoznatiji po provokativnim i kontroverznim temama i sadržajima, a vrlo rano u određenim je krugovima dostigao kultni status. Upravo takav status ima njegov možda i najpoznatiji film, neo-noirovska krimi drama u kojoj pratimo nekoliko dana u životu možda i najpokvarenijeg i najperverznijeg policajca kojeg smo ikada imali priliku vidjeti na filmu. Tog neimenovanog poručnika utjelovio je Harvey Keitel i to je jedna od najupečatljivijih uloga u njegovoj dugoj i bogatoj karijeri, a tip je to koji je već odavno prešao sve granice. Ne samo što je vječno pijan i drogiran, on je potpuno izopačen, perverzan i korumpiran. Krade on novac i drogu dilerima, iskorištava svoju poziciju i značku kako bi maltretirao i zlostavljao djevojke koje se krivo parkiraju.
Uz to, duboko je on zaglavio u kladioničarskim
dugovima, a sa svakim danom sve dublje se zakopava i povećava dug iako je
svjestan da kamatarima kod kojih posuđuje novac malo znači to što je policajac.
Na sve to će se nadovezati i užasavajući slučaj silovanja mlade opatice koje će
upravo on krenuti istraživati, a ta istraga kao da će ga navesti da se pokuša
promijeniti i iskupiti za sve gadosti koje je činio, no pitanje je hoće li biti
vremena za takvo nešto. "Zli poručnik" jedan je od onih filmova u
kojima konstantno pratimo glavnog protagonista, a on pred našim očima sve
dublje i dublje propada i ponire. Upravo zahvaljujući
izvrsnom i uvjerljivom Keitelu ovaj film i cijela nihilistička priča uspijevaju
zadržati neku ljudskost jer sve ono što ćemo vidjeti ovdje zaista je
zaprepašćujće i užasavajuće.
Zanimljivo je kako je uloga zlog poručnika
originalno bila napisana za Christophera Walkena, koji se jednostavno nije
prepoznao u njoj, dok je Keitel tek nakon drugog čitanja scenarija shvatio da
mu ovakva, još jedna, uloga bijednog ljigavca savršeno odgovara. I doista,
teško je zamisliti puno glumaca koji bi tako beskompromisno, hrabro i iskreno
utjelovili lik tipa koji umjesto da istražuje zločine, vrijeme provodi
maltretirajući ljude, opijajući se, drogirajući, kockajući i u društvu
prostitutki. Nema puno likova na filmu kod kojih se uspjela postići toliko
uvjerljiva razina izopačenosti, korupcije i pokvarenosti. Keitel je sjajan u
ulozi bijesnog, divljeg i ogorčenog policajca koji bi želio promijeniti svoje
ponašanje i svoje postupke, no jednostavno to ne može.
Ferrara kao da je ovom pričom želio postaviti
pitanje imaju li i ljigavci poput Keitelovog lika šansu za iskupljenje i mogu
li se i takvi najodvratniji tipovi promijeniti? Zaslužuju li uopće takvi gadovi
drugu šansu ili su je svojim ponašanjem potratili? Ima u ovom filmu i puno
kršćanske simbolike, što je i obično čest slučaj u Ferrarinim filmovima pošto
je on odgojen u strogom katoličkom duhu i to je puno utjecalo na njega i
njegovo stvaralaštvo, a tematika iskupljenja često se provlači kroz njegove
filmove. Oduvijek mi je ovaj film bio pomalo na tragu Scorseseovih "Mean
Streets" jer je okruženje ovdje gotovo pa identično, no "Zli
poručnik" još je nekoliko koraka dalje u užas i zlo. U nekim je zemljama
poput Irske ovaj film čak bio i zabranjen zbog svoje kontroverznosti, a spada
"Zli poručnik" definitivno među one filmove koje je jako teško zaboraviti
i izbrisati iz pamćenja jednom kad se pogledaju.
Primjedbe
Objavi komentar