Britanac Alex Garland posljednji je u nizu
filmaša koji su s filma odlučili (barem privremeno) preseliti na televiziju, a
nakon debakla njegovog posljednjeg filma, SF trilera / horora
"Annihiliation" takvo nešto i ne čudi. Garlandov posljednji film
umjesto u svjetskim kinima odmah je, zahvaljujući producentima koji su
strahovali da bi njegova subverzivna SF priča mogla biti prezahtjevna za
tipičnu kino publiku, završio na streaming platfmormama. Čovjek koji se još u
dvadesetim godinama proslavio kao pisac (roman "Žal" po kojem je
kasnije Danny Boyle snimio istoimeni film), da bi se potom prebacio na pisanje
scenarija (28 Days Later, Sunshine, Never Let Me Go, Dredd), na kraju i režiju
filmova (Ex-Machina, Annihilation), naravno po vlastitim scenarijima, sada je samo potvrdio da i dalje itekako ima što za reći kad je u pitanju SF.
Kako bi imao što je moguće više kreativne
slobode, Garland se prebacio na televiziju, a sam je istaknuo kako je snimajući
seriju "Devs", još jednu distopijsku high-tech SF triler priču, imao
slobode kao nikada do sada. Dali su ovom kreativnom genijalcu i jednom od
najvećeg majstora znanstvene fantastike novije generacije ljudi odriješene
ruke, a to je rezultiralo ovom nevjerojatno zanimljivom, uzbudljivom,
uznemirujućom i nadasve kvalitetnom, fino promišljenom i odmjerenom serijom.
Bez obzira na zamjerke da je tempo "Devsa" dosta spor i da se
priča razvija jako polagano, bila je ovo jedna od onih distopijskih serija koje
tjeraju na promišljanje o svijetu u kojem živimo i o onome što nas čeka u
bliskoj budućnosti.
Tematski se "Devs" čak pomalo i
nastavlja na Garlandov do sada najpoznatiji i najbolji film
"Ex-Machinu" jer i ovdje imamo jedan supertajni projekt skriven u
laboratoriju Silicijske doline. No, za razliku od razvoja robota s umjetnom
inteligencijom, ovdje tajanstvena skupina vrhunskih inženjera, programera,
kvantnih fizičara i sličnih genijalaca radi na otkrivanju koda koji bi mogao
promijeniti cijeli svijet i cjelokupnu spoznaju. Za tvrtku Amaya u sklopu koje
se nalazi i tajni laboratorij po imenu Devs radi i računalna inženjerka /
programerka Lily Chan (Sonoya Mizuno), koja pokušava saznati što se dogodilo s
njezinom dečkom Sergejom, također zaposlenikom iste te kompanije. Istog dana
kada je nestao, vlasnik ove high-tech kompanije Forest (Nick Offerman), ponudio je Sergeju poziciju upravo u Devsu, a prvi dan u futurističkom
laboratoriju bit će za njega i posljednji jer će ga vlasnik firme likvidirati
nakon što uhvati Sergeja kako pokušava ukrasti kod koji su tamo
sekvencionirali.
Priča o Sergejevom nestanku, potom i o
samoubojstvu neće baš najbolje sjesti Lily, koja će odmah shvatiti da tu nešto
ne valja i pokušat će ona doznati o čemu se tu stvarno radi i što se sa
Sergejem zaista dogodilo. Ta istraga i znatiželja odvest će je ne samo u veliku
pogibelj i u opasnosti, već će se ona uplesti u situacije koje i teško može
razumijeti i shvatiti, a odnose se na ono što se zaista događa u misterioznom
laboratoriju koji je superbogati vlasnik kompanije pokrenuo nakon što mu je
poginula kćer. Forest je jedan od onih ekscentrika koji se potpuno pogubio,
jedan od onih tehnoloških vizionara s mesijanskim kompleksom koji je uvjeren da
ima toliku moć, znanje i sposobnost mijenjati prošlost i budućnost i koji je
svo svoje bogatstvo, moć i utjecaj odlučio upregnuti kako bi pronašao
svojevrsni božanski kod.
Glavne teme kojima se "Devs" bavi su
determinizam odnosno stajališe da je svaki događaj, ljudsko htijenje i
djelovanje određeno prijašnjim uvjetima i stanjima i slobodna volja te kako
jedno utječe na drugo i mogu li nešto kao determizam i slobodna volja biti
spojivi. Je li naša slobodna volja tek iluzija ukoliko je sve već
deterministički određeno i ako se unaprijed zna tko će što učiniti i koje
odluke donijeti pa se po toj tematici "Devs" čak pomalo poklapa i s
trećom sezonom "Westworlda". Tematizira ova serija i cijelu tu
kulturu Silicijske doline u Kaliforniji i kao da se Garland pita što se zaista
događa u sličnim supertajnim i supernaprednim laboratorijima nekih stvarnih
tehnoloških vizionara koji možda razvijaju neki superjaki kompjuter koji baš
poput ovoga može mijenjati prošlost i budućnost.
Ja spadam u red onih kod kojih praktički sve
takve distopijske i futurističke high-tech priče koje prelaze poimanje
shvaćanja izazivaju neki osjećaj nelagode, čak i straha jer nemoguće se ne
zapitati je li nešto slično možda već danas moguće? Ako ne danas hoće li biti
sutra i je li otkriće nečeg sličnog uopće dobro za svijet i čovječanstvo i bi
li nešto takvo donijelo daljnji napredak ili bi izazvalo kaos? Naravno da nije
opcija ni glumiti ludita pa se zalagati za zaustavljanje te tehnološke
revolucije koja nam se događa na očigled i zbog koje postaje sve teže, gotovo nemoguće
shvatiti svijet u kojem živimo jer neka od tih otkrića djeluju zaista
nestvarno. Kako će uopće izgledati čovjekov život u svijetu koji se gotovo
naočigled mijenja, pitanja su koja prolaze kroz glavu gledajući
"Devs" i slične sadržaje, a uvjeren sam da fanovi Science Fictiona
neće promašiti s novim djelom Alexa Garlanda.
Primjedbe
Objavi komentar