Japanac Takashi Miike jedan mi je od omiljenih
filmskih luđaka. Ovaj hiperproduktivni filmaš snimio je stotinjak filmova u
posljednjih 30 godina i jasno da kvaliteta svega toga dosta oscilira, a ističe
se Miike i po nepredvidivosti i kad čovjek krene gledati neki njegov film,
zbilja nema pojma što može očekivati. Takva je situacija bila i s ovim zbilja bizarnim
filmom, koji kreće kao nadrealna crnohumorna krimi drama o yakuzi u ozbiljnim
problemima, a na kraju će se pretvoriti u suludi body horor kakvog se ne bi
postidio ni recimo David Cronenberg. Nalaze se u filmu "Gozu"
praktički sve teme koje Miike i obično najčešće obrađuje, a djeluje sve to od
samog početka nevjerojatno groteskno, poremećeno, bizarno, bolesno, čak i
kaotično i konfuzno, ali i tipično miikeovski zabavno i bedasto. Iako
"Gozu" ne spada u sam vrh Miikeovog stvaralaštva, posve je očito da
je ovu apsurdističku ludoriju snimio pod utjecajem filmova Davida Lyncha kao
što su "Mullholand Drive" ili "Lost Highway".
Da će ovo biti sve samo ne normalan film
postane jasno već u uvodnoj sceni kada mentalno poremećeni yakuza Ozaki iz
čistog mira divljački ubije čiuauu za koju je uvjeren da je to pas istreniran
za napade na gangstere. Kako se događa sve to pred očima cijele kriminalne
organizacije, šefovima je postalo jasno da ovaj poremećeni tip predstavlja
opasnost za sve njih i naređuje njegovom bratu Minamiju da ga ubije i riješi se
njegovog tijela. Iako Minami baš i nije oduševljen tom idejom, na kraju će mu
ipak morati oduzeti život nakon što ovaj luđak napadne ženu koju je zamijenio
za ubojicu, no problemi će nastati kada Minami izgubi tijelo svog brata.
Vjerovali ili ne, tek tada će ova ionako nenormalna i bolesna priča postati još
luđa jer zaglavit će Minami u društvu potpunih luđaka i čudaka i gotovo poput
Jozefa K. u Kafkinom "Procesu", on se neće moći izvući iz cijelog
niza apsurdnih situacija, već će se samo upetljavati i ulaziti dublje u njih.
Primjedbe
Objavi komentar