Montfermeil je danas istočno predgrađe Pariza,
smješteno nekih 17 kilometara od samog centra grada, a žive ondje danas
najsiromašniji stanovnici, uglavnom imigranti iz Afrike i Azije. Sredinom 19.
stoljeća bio je Montfermeil zasebni gradić i zbivala se ondje dobrim dijelom
radnja jednog od najpoznatijih romana pretprošlog stoljeća, "Jadnika"
(Les Miserables) Victora Hugoa, po kojem je i debitantski dugometražni film
francuskog filmaša podrijetlom iz Malija, Ladja Lya i dobio ime. Odrastao je Ly
upravo u Montfermeilu i vjerojatno mu je jako poznato kako diše tamošnja
zajednica, a i prije no što je počeo snimati film koji mu je preko noći donio slavu
i hvalospjeve struke, publike i kritike, on je snimao i bilježio događaje i ljude u
svojoj četvrti. Osobito ga je zanimalo policijsko nasilje nad lokalnim
stanovništvom, odnosi policije s ljudima, što je rezultiralo prvo kratkim
filmovima, a potom i cjelovečernjom krimi dramom, koja je dogurala i do
nominacije za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja.
Radnju svog filma Ly je smjestio točno u
vrijeme nakon finala SP-a u nogometu 2018. godine u kojem je, nažalost,
Francuska pobijedila Hrvatsku. U uvodu pratimo veselje svih stanovnika Pariza u
samom centru grada, a potom selimo u predgrađe. Priču je zapravo Ly zasnovao na
stvarnom događaju policijskog nasilja koje se odigralo u listopadu 2008. godine
i koje je on uspio snimiti, a u "Jadnicima" pratimo sudbinu više
likova koji žive ili rade u Montfermeilu. Ionako naelektrizirana i vječno
napeta situacija će eskalirati kada jedna krađa dovede cijeli kvart na rub
otvorenog rata, a poklopit će se to s prvim danom na poslu policajca iz
provincije Stephana (Damien Bonnard jedini je relativno poznati glumac u
ansamblu koji uglavnom čine stvarni stanovnici Montfermeila), koji je upravo
preselio u Pariz i pridružio se jedinici zaduženoj baš za ovaj kvart.
Završio je Stephane u timu s bijelcem Chrisom
i crncem Gwadom, dvojcem koji već dugo radi u ovom opasnom kvartu i jako dobro
poznaje gotovo sve tamošnje stanovnike, kao i odnose među često zaraćenim
bandama i kriminalcima. I dok Chris često agresivno iskorištava moć koju mu
pruža činjenica da je inspektor među lokalnim stanovništvom, Gwada naizgled
olako prelazi preko toga, iako je jasno da mu je pomalo nelagodno. U društvu
ove dvojice iskusnih policajaca i Stephane će početi otkrivati podzemlje
predgrađa i tenzije između raznih grupacija i policajaca, koji često silom,
strahom i pendrekom održavaju krhki mir, no jasno mu je kako je cijela
situacija na rubu pucanja i pretvaranja u kaos.
Neće trebati proći puno da
nastane potpuni kaos kada će se ovi policajci iz lovaca pretvoriti u lovine, a
cijela situacija će eskalirati nevjerojatnim nasiljem. Definitivno "Les
Miserables" spada u red ponajboljih francuskih filmova snimljenih
posljednjih godina, a ne samo po svojoj tematici, već i po žestini, dinamici i
autentičnosti podsjetio me na kultni "La Haine" Matthieua Kassowitza
iz 1995. godine. Cijela je priča ovdje i više nego realistična, snimio je to Ly
gotovo na tragu doku-drame sjajno prikazavši kakva kultura nasilja vlada u ovom
okrugu, a policija svojim postupanjem i ponašanjem često samo dolijeva ulje na
vatru. Naravno da je ova priča jako kompleksna i nema tu crno - bijelih likova
jer jasno da nisu tu isključivo policajci krivi za svo to nasilje i kriminal
kao što bi se možda dalo pomisliti, već je najveći problem što uglavnom ondje
žive ljudi koji i nemaju nekog izbora nego baviti se kriminalom i ilegalnim
poslovima.
Iako je ovo bio debitantski igrani film za
Lya, snimio je on nevjerojatno dinamičnu i uzbudljivu krimi dramu, prepunu
energije, koja cijelo vrijeme kipi i kipi, baš kao i nezadovoljno i nesretno
stanovništvo predgrađa, da bi u samoj završnici doslovno sve prekuhalo pa i
iskipilo. Dobio je Ly u Cannesu i nagradu žirija, a film je dobio i nagradu
publike za najbolji francuski film godine, kao i nagradu Cesar, za najbolji
francuski film snimljen u 2019. godini. Bili su "Jadnici" nominirani
i za europski film godine, a Ly je dobio i nagradu za europsko otkriće godine.
Od bezbroj ostalih nagrada filmu vrijedi izdvojiti i španjolsku nagradu Goya za
najbolji europski film, nominaciju za Zlatni globus za najbolji film izvan
engleskog govornog područja i mnoge druge. Sada nam ostaje vidjeti što od Lya
možemo očekivati dalje kada je već s debitantskim filmom toliko podigao letvicu
i što će imati još za reći nakon prve ovako dosta osobne priče koja je ujedno i
univerzalna, zbog čega je i prepoznata u cijelom svijetu.
Primjedbe
Objavi komentar