Bitka za Midway, koraljni otočić u Tihom
oceanu koji se nalazi gotovo točno na pola puta između Azije i Sjeverne Amerike
jedna je od najvećih pomorskih bitaka u povijesti. Bila je to možda i ključna
bitka u II svjetskom ratu jer da su kojim slučajem Japanci uspjeli u svom naumu
i do kraja uništili američke nosače aviona, tko zna ne samo koliko duže bi
trajao rat, već i kako bi završio, a ovaj raskošni i skupi spektakl donosi nam
tipičnu američku holivudsku ratnu priču. "Midway" je koštao više od
stotinu milijuna dolara. No, "Midway" zapravo i nije holivudski
spektakl jer niti jedan veliki američki studio nije želio stati iza projekta
Nijemca Rolanda Emmericha. Ovaj scenarist i redatelj na vrhuncu je bio
devedesetih s blockbusterima kao što su "Dan nezavisnosti",
"Godzilla", "Zvjezdana vrata" ili "Patriot", no u
međuvremenu njegov zlatni štapić za donošenje novca velikim studijima kao da je
izblijedio.
U 21. stoljeću Emmerich je nastavio snimati
tzv. filmove katastrofe poput "Dan poslije sutra", "2012"
ili "Pad bijele kuće", no nisu to bili ni izbliza uspješni filmovi
kao desetljeće ranije. No, hvala bogu pa je tu Kina koja posljednjih godina
strašne novce baca u filmsku industriju te su kineske produkcijske kuće
uskočile i odlučile zatvoriti financijsku konstrukciju "Midwaya". S
budžetom većim od stotinu milijuna dolara, ovaj ratno - akcijski spektakl jedan
je od najskupljih nezavisnih filmova u povijesti, a iako je posve jasno da
Emmerich ima utakmica u nogama kad su u pitanju skupi i raskošni blockbusteri
kao malo tko, najviše je ovdje zaškripalo po pitanju šupljeg i nedoraslog
scenarija. Scenarij koji je napisao izvjesni Wes Tooke djeluje kao scenarij
nekoga tko je i odrastao na filmovima Emmericha ili njegovog kolege po eksplozijama Michaela
Baya.
Sve je tu nabacano likovima od kojih se neki
samo pojavljuju da bi odmah potom nestali i nisu Tooke i Emmerich uspjeli
stvoriti baš niti jednog lika do kojeg bi gledatelju bilo stalo i za kojim bi
žalio kad ga sruši neprijateljski avion. Priča se tu zapravo najviše vrti oko
pilota Dicka Besta (nevjerojatno iritantni tip po imenu Ed Skrein). Naravno da
je to jedan od onih junačkih pilota koji je majstor u svom poslu i koji ruše
neprijateljske avione lakoćom, a japanske nosače aviona bombama pogađa
preciznije no što je Juninho Pernambucano nekoć zabijao golove iz slobodnjaka s trideset
metara. No, nije samo on tu. Nabacano je tu likova i likova, a priču pratimo
još od kraja tridesetih kada američki obavještajac Edwin Layton (Patrick
Wilson) boravi u Japanu i svjestan je opasnosti koja prijeti s istoka.
Potom selimo na Pearl Harbour, a onda kreće
osvetnička misija Amerikanaca i priprema za bitku kod Midwaya i sama bitka.
Imamo tu tipični američki filmski imperijalistički pristup pa se tako japanski
časnici tijekom bitke otvoreno dive neustrašivosti američkih vojnika i gotovo
da naglas ne izuste da mi imamo takve junačine sigurno bismo pobijedili. Sve
ovdje vrvi od akcije i specijalnih efekata, a dobrim dijelom "Midway"
mi je djelovao kao jedna od onih kompjutorskih igrica u kojima si pilot ratnog
aviona iz prvog lica i rokaš po Japancima ili Nijemcima. Puno je sve tu i
poznatih faca kao što su Woody Harrelson, Dennis Quaid ili Aaron Eckhart (koji
se pojavio točno na minutu), no bez obzira na sve to ovaj film ni u kojem
slučaju ne može stati u istu rečenicu s izvrsnim modernim ratnim filmovima
poput "1917", "Dunkirka" pa i Gibsonovog "Hacksaw
Ridgea". "Midway" je akcijski adrenalinski film kakav je možda i
mogao proći prije četvrt stoljeća, no danas bi ovo uzbudljivo moglo biti samo
najokorjelijijim ljubiteljima akcije.
Primjedbe
Objavi komentar