"Crkni, stari" prvi je dugometražni
film koji je snimio mladi ruski autor Kirill Sokolov, a već iz uvodnih scena
potpuno je jasno kako je ovom filmašu neskriveni uzor Quentin Tarantino. Već od
samog otvaranja ovaj crnohumorni krimić kreće totalno poremećeno, ultranasilno,
krvavo i suludo te bi se najlakše "Papa, sdokhni" u najkraćim crtama
mogao opisati kao crna, crna i pomalo morbidna, gotovo pa karikaturalna satira
/ parodija na potpuno izopačeno, prevarantsko, pokvareno i propalo društvo i
zemlju apsolutnog bezakonja. No, ne radi satiru Sokolov nimalo moralizatorski,
već putem potpuno dehumaniziranih i karikaturalnih likova, stiliziranog nasilja, ali na iznimno
zabavan i uzbudljiv način. I priča je ovdje strukturirana moderno, takva je i
montaža, kao i režija te se situacija ovdje razotkriva polako i što se dogodilo
saznajemo iz kutova svakog od najvažnijih likova.
Po strukturi je Sokolov očito uzor pronašao u
legendarnom "Paklenom šundu", a iako je jasno da se baš ni po čemu
ova dva filma ne mogu mjeriti, mladom se autoru mora odati priznanje i za
vrhunsku ideju, ali i za i više nego korektnu realizaciju te ideje, koja zbog
količine nasilja i crnila sigurno neće biti za svakoga. No, već od uvodnih
scena posve je jasno kako se Sokolov ni ne trudi biti previše ozbiljan, a
uvodna scena makljaže između okorjelog i korumpiranog policijskog inspektora i
njegovog nesuđenog zeta izgleda kao da je ispala iz nekog crtanog filma. Matvej
tako stiže na upoznavanje s ocem svoje djevojke, nasilnim i tvrdokornim
policijskim inspektorom, no odmah će nam postati jasno da to nikako neće biti
klasično upoznavanje jer se Matvej u stan zaputio sa čekićem kojim planira
zatući starog murjaka.
Na to ga je pak nagovorila njegova djevojka,
koja mu je napunila glavu kako ju je stari zlostavljao dok je bila dijete, a
nakon što između starog i zeta u stanu dođe do suludog obračuna, priča će se
krenuti polako rasplitati. U skladu s uvodnom scenom priča je potpuno otkačena
i divlja, no ne samo da je fino osmišljena, već je sve to Sokolov još bolje
upakirao u modernistički stilizirani crnohumorni krimić s modernom montažom i
nadahnutom režijom. Djelovalo je sve ovo potpuno nadrealno, kao prava baruština
mizantropije i nihilizma, u kojoj ćemo upoznavati jedan za drugim samo
izopačene i potpuno nenormalne likove. Iako je posve jasno da je snimljeno to s
minimalnim budžetom, ovo je jedan od onih filmova u kojima talent, energija
smisao za (crni, crnji najcrnji) humor i ideja sve to nadoknađuju.
Primjedbe
Objavi komentar