Jules Dassin vjerojatno je jedan od
najpoznatijih američkih filmaša koji su zbog simptaziranja komunizma završili
na crnoj listi početkom pedesetih godina. Učlanio se Dassin kao
dvadesetogodišnjak u američku komunističku partiju, a napustio je 1939. godine
nakon pakta između RIbentroppa i Molotova, odnosno između nacističke Njemačke i
komunističkog Sovjetskog saveza, no malo mu je to značilo kad je McCarthy
krenuo u famozni lov na vještice krajem četrdesetih. Nakon što je do tada jedan od talentiranijih
američkih filmaša mlađe generacije doslovno prognan iz Hollywooda početkom
pedesetih i nije više u Americi smio snimati filmove, karijeru je pokušao
spasiti u Francuskoj. U početku dosta bezuspješno jer ga je američka vlada svojim
utjecajem i vezama blokirala, a onda mu se ukazala prilika koju je itekako
iskoristio. I snimio film koji se i danas, uz Hustonovu "Džunglu na
asfaltu" i Kubrickov "The Killing" smatra kamenom temeljcem
podžanra kriminalističkog filma koji se naziva i film pljačke (heist movie).
Inicijalno je "Rififi" trebao
režirati veliki francuski filmaš Jean-Pierre Melville, možda i najveća zvijezda
francuskog filma pedesetih i autor koji se naziva i spiritualnim ocem
francuskog novog vala. Kako bi Dassin konačno dobio priliku za režiju u Francuskoj,
Melville je odlučio maknuti mu se s puta i pod njegovim blagoslovom, Dassinu je
samo šest dana trebalo kako bi napisao scenarij prema romanu Augustea Le
Bretona. Priču je dosta izmijenio i u središte pažnje je stavio upravo i
okosnicu cijelog filma - pljačku dijamanata i dragulja, a na taj dio odlazi
čitava četvrtina filma. S obzirom da je film sniman sa skromnim budžetom, nije
mogao računati ni na neke glumačke zvijezde (čak je i sam odglumio jednu
ulogu), a nakon što je film konačno ugledao svjetlo dana i premijerno je
prikazan, našao se u novim problemima jer je "Rififi" u brojnim
državama zabranjen.
Razlog tome bio je taj gotovo pa
dokumentaristički prikaz krađe u koju su se upustili glavni junaci filma,
skupina iskusnih kriminalaca koju predvodi Tony le Stephanois. On je upravo
odslužio petogodišnju zatvorsku kaznu zbog krađe dragulja, a nakon što shvati
da ga je nekadašnja djevojka ostavila zbog omraženog mu gangstera, okupit će
Tony četveročlanu ekipu koja će se upustiti u ovu akciju. Iako su prvo mislili
"maznuti" samo dragulje iz izloga pariške draguljarnice, Tony će
pristati samo u slučaju da očiste cijelu draguljarnicu i odnese plijen vrijedan
na stotine milijuna franaka. Pa iako je četvero vrhunskih lopova zamislilo u
teoriji izvanredan i besprijekoran plan, zaboravili su oni na ljudski faktor, a
upravo on mogao bi ih skupo koštati.
Tadašnji filmski kritičar i budući redatelj Francois Truffaut za
"Rififi" je istaknuo kako je Dassin iz najlošijeg krimi-romana koji
je čitao, snimio najbolji kriminalistički film koji je ikada pogledao. Bez
obzira što je od snimanja ovog kultnog krimića prošla već čitava vječnost,
"Rififi" je jedan od onih filmova koji je fino stario i koji je
zaista udario pečat svim sličnim kriminalističkim filmovima snimanim u
budućnosti. Priča je to nevjerojatno uzbudljiva, fino zaokružena i majstorski
režirana pa uopće ne čudi da je Dassin dobio nagradu za najboljeg redatelja na
festivalu u Cannesu. Njegova karijera potom je oživjela i sljedećih četvrt
stoljeća u Europi, poglavito u Francuskoj i Grčkoj, snimio je još brojne
filmove, a dok se situacija s lovom na vještice smirila u Americi, i ondje je
uspio snimiti još poneki film.
IMDB LINK
Primjedbe
Objavi komentar