ROSEMARY'S BABY (1968,SAD) - 10/10

I danas je kultni klasik Romana Polanskog, uz "Egzorcista" jedan od prvih filmova koji padaju na pamet kad se pomisli na horor, a premda je od njegovog snimanja prošlo već više od pola stoljeća, malo tko je kasnije uspio dosegnuti tu razinu perfekcije. U "Rosemary's Baby" bavi se Polanski, koji je sam napisao scenarij prema romanu Ire Levina temama kao što su paranoja, ženska emancipacija, utjecaj kršćanskog duha na moderno društvo, ali u središtu pažnje ipak je okultizam. Ionako filmove, posebno horore, koji se bave temom okultnog imam vrlo visoko na listi prioriteta, a svim onima koji i danas snimaju slične filmove, "Rosemaryjna beba" jedan je od svjetionika i uzora. Bio je ovaj film i američki debi za Romana Polanskog, koji se nakon rodne Poljske, već počeo etablirati i u Europi, a njegov prvi izbor za ulogu Rosemary bila je njegova tadašnja supruga Sharon Tate.

S obzirom da je snimanje filma počelo još i prije no što je Levinova knjiga tiskana, producenti su smatrali da bi za naslovnu ulogu trebalo neko poznatije ime. Tada 23-godišnja Mia Farrow taman je dostizala zvjezdani status ulogom u obožavanoj sapunici "Gradić Peyton, ali i brzopoteznim brakom sa 30 godina starijim Frankom Sinatrom. Sa svojom krhkom figurom i gotovo pa boležljivom pojavom Farrow se pokazala kao savršen izbor, što će se posebno vidjeti kako će radnja filma odmicati i kako će njezino psiho-fizičko stanje tijekom trudnoće postajati sve gore. No, iako je Farrow već počela snimati i snimljen je već dobar dio filma, Sinatra je od nje zahtjevao da se ostavi glume i u pola produkcije predao je papire za razvod te su se razišli nakon manje od dvije godine braka. Također je zanimljivo kako je prvi izbor Romana Polanskog za ulogu Guya Woodhousea, Rosemarynog muža i ambicioznog glumca koji je spreman učiniti sve za slavu bio Robert Redford. Nakon što je on odbio ulogu, ona je ponuđena Jacku Nicholsonu, ali i on se zahvalio i preporučio Johna Cassavetesa, kojem je ovo ostala i najpoznatija uloga u karijeri, a kasnije ga ponajviše pamtimo kao scenarista i redatelja nezavisnih filmova.

Vjerujem da o radnji "Rosemary's Baby" ne treba trošiti puno tinte, no ukratko - mladi bračni par Rosemary i Guy upravo su se doselili u novi stan, a ispostavit će se da su njihovi prvi susjedi naizgled ljubazni stariji bračni par Minnie (Ruth Gordon nagrađena je Oscarom za najbolju sporednu ulogu) i Roman Castavet. Rosemary će ubrzo ostati trudna, a kako je Guy stalno zbog posla odsutan, Minnie i Roman ponudit će se pomoći Rosemary i stalno će joj biti na dispoziciji. No, bit će to sve samo ne najugodnija trudnoća, a strah za nerođeno dijete i paranoja počet će obuzimati buduću mladu mamu, dok će cijelo njeno okruženje ubrzo postati sve zlokobnije i sve čudnije.

I bez obzira što sam ovaj film pogledao već u nekoliko navrata, svaki put gotovo od početka do kraja osjeća se rijetko dokučiv osjećaj nelagode, opasnosti, jezivosti i prisustva nečeg dijaboličnog. Već u "Repulsion" s Catherine Deneuve, Polanski je pokazao da je majstor suspensea na tragu Alfreda Hitchcocka, no ni stari britanski majstor vjerojatno niti u jednom svom filmu nije uspio postići baš toliki osjećaj jezivosti. I bez obzira što praktički u samom uvodu filma Polanski gledatelju daje dobar dio informacija o onome što slijedi i što nam vrlo rano postane jasno što će se događati, svejedno sve to sjajno funkcionira baš iz razloga jer smo svjesni da je sve ono što pretpostavljamo potpuno neizbježno. Kao da svi osim Rosemary znamo što ona zapravo nosi u utrobi i što joj se sprema, no nikako joj ne možemo pomoći.

Pokazao je Polanski i ovdje da ima neki bizaran smisao za humor jer naizgled dobronamjerni susjedi, a zapravo jezivi okultisti već na prvu djeluju nekako groteskno i odmah u startu je posve jasno da to ne može biti običan bračni par. Sve je u ovom filmu doslovno savršeno i "Rosemaryna beba" i danas može poslužiti kao udžbenik svima koji se planiraju baviti hororom, no jasno da za dostizanje te razine perfekcije čovjek mora biti majstor svog zanata. Ovo je film kojim je Polanski možda i najbolje pokazao koliko je talentiran i scenarist i režiser, a bez obzira što ovdje zapravo uopće i nema eksplicitnog nasilja ili sličnih gadosti koje nekako očekujemo u hororima, postigao je teško dostižnu razinu nelagode, jeze i osjećaja sveprisutne neminovne zlokobnosti. Bio je ovo i prvi film za koji je Polanski nominiran za Oscara, ovaj puta za adaptirani scenarij, a nakon neuspješnih nominacija za režiju za "Kinesku četvrt" i "Tess", Zlatni kipić za režiju dobio je tek početkom 21. stoljeća za "Pijanista". 

IMDB LINK