ST. BERNARD SYNDICATE (2018,DAN) - 6,5/10

Danac Mads Brügger proslavio se uvrnutim, bizarnim, apsurdističkim, subverzivnim i potpuno otkačenim dokumentarcima kao što su "Red Chapel", "Ambasador" ili "Cold Case Hammarskjöld" u kojima je uvijek on bio u prvom planu. U sličnom apsurdističkom tonu snimio je on svoj debitantski igrani film u kojem imamo podjednako suludu priču. Nakon što se s kazališnom trupom mentalno hendikepiranih zajebavao po Sjevernoj Koreji u "Red Chapel" i nakon što je glumio pompoznog liberijskog ambasadora u Centralnoafričkoj republici u "Ambasadoru", sada imamo priču o dvojici poduzetnika koji su se odlučili baviti uzgajanjem pasa bernardinaca. I to u Kini. Pronašao je Brüger za glavne dvije uloge dva čudaka slična sebi i cijela priča je tu posve apsurdna i pomaknuta, a i u ovoj satiričnoj humornoj drami Brüger se zafrkava na račun devijacija u društvu. I sprda se iz ljudske gluposti.

Iako je ovo igrani film, snimio je Brüger "St. Bernard Syndicate" u stilu lažnog dokumentarca ili mockumentaryja pa time sve ovo djeluje još bizarnije i apsurdije. Frederik je tip u tridesetim godinama koji u životu ništa ozbiljno nije radio i cijela obitelj doslovno je digla ruke od njega. Njegov otac, uspješni i bogati biznismen već je potpuno lud o Frederikovih poslovnih ideja koje su neostvarive i potpuno idiotske i naravno da mu ne želi dati ni centa za najnoviju. Ideja uzgajanja bernardinaca u Kini za potrebe tamošnje bujajuće srednje klase djeluje mu kao teški idiotizam, no Frederik će u svom poznaniku iz srednje škole Rasmusu ipak pronaći investitora. Rasmus je jedan od onih povučenih i smotanih tipova kojeg je Frederik nekoć maltertirao u školi, a nakon što otkrije da boluje od amiotrofične lateralne skleroze (ALS), odlučit će se upustiti u ovaj suludi poslovni pothvat i životnu ušteđevinu investirati u Frederikov poslovni plan.

I zaputit će se tako ova dva čudaka u Kinu, gdje će pokušati naći i nove investitore za izgradnju tvornice bernardinaca. Sa sobom će Frederik kao izložbeni primjerak povesti i odraslog bernardinca kojeg je ukrao svom ocu, a u cijeloj ovoj bizarnoj i apsurdističkoj priči, jednom od onih filmova u kojima pretjeranom ozbiljnosti u totalno suludim situacijama izazivaju smijeh i susramlje, oni će doživjeti svašta. I bez obzira što je sama ideja ove satire bila izvanredna, nije uspio Brügger do kraja izvesti efekt koji je uspijevao u njegovim dokumentarnim filmovima. Možda je tome tako baš iz razloga jer je gledatelj pomalo zbunjen i nije mu jasno je li ovo zaista igrani film ili je neki uvrnuti dokumentarac. Situacija je tim apsurdnija jer Frederick uopće ne razumije Kinu, a ponaša se kao bogomdani ekonomski stručnjak, dok Rasmus sve dublje tone u brige zbog bolesti koja napreduje.

IMDB LINK