Dok je meni i dalje najdraži i najbolji film
koji je Paul Thomas Anderson ipak snimio maestralni "There Will Be
Blood" s neponovljivim Danielom Dayom Lewisom, sam autor više je puta
istaknuo da mu je upravo "The Master" najdraži od svih filmova koje
je snimio. I zbilja, riječ je o još jednom u nizu Andersonovih impresivnih
filmova koji je perfektna i psihološka i karakterna studija, a ostvario je možda i najbolju ulogu u karijeri u moru upečatljivih uloga Joaquin Phoenix. Naravno da je Phoenix izvrstan i kao
najpoznatiji negativac koji se izrodio u Batmanovom svijetu za što je konačno i dobio i više nego zasluženog Oscara, no čovjek već
godinama niže čudesne uloge (sjetimo se samo, recimo, uloge Johnnyja Casha u
"Walk the Line") i to u puno, puno bolji filmovima od
"Jokera", a jedini razlog zašto već za ovu ulogu nije dobio zlatni
kipić zove se Daniel Day Lewis koji je iste godine utjelovio Lincolna. I nije
samo Phoenix koji je bio nominiran za glavnu ulogu ovdje impresivan jer puno ne
zaostaju ni Philip Seymour Hoffman, kao ni Amy Adams, koji su bili nominirani za
sporedne uloge, a upravo je dinamika u odnosima između Phoenixovog i
Hoffmanovog lika ključna u cijelom filmu.
Ovo je jedan od tipičnih Andersonovih filmova
koji se stilski potpuno nastavlja na "Bit će krvi", ambiciozna
psihološka drama u kojoj pratimo priču veterana II svjetskog rata Freddiea
Quella (Phoenix), koji se pokušava prilagoditi na poslijeratni život. Tijekom
svojih lutanja Freddie će susresti lidera religijskog pokreta ili kulta
Lancastera Dodda (Hoffman), koji će prihvatiti izgubljenog čovjeka i uključiti
ga u kult. Počet će Freddie tako putovati s Doddovom obitelji Amerikom kako bi
širili religiju i propovijedali "The Cause", odnosno
"Uzrok", svetu riječ ovog misterioznog kulta. Izmučeni, odbačeni i
psihološki potpuno pogubljeni tip poput Freddieja vrlo brzo past će pod
kontrolu vještog manipulatora kao što je Dodd, no ujedno će on u društvu ovih
čudaka pronaći smisao života, nešto što je davno izgubio. Tip koji je pun
bijesa, ljut i gnjevan na samog sebe pokušat će se uklopiti u novu zajednicu i
pokušat će vjerovati u ono što vjeruju svi oko njega, ponajviše iz razloga jer
konačno osjeća da je dijelom nečega i da ga ljudi prihvaćaju onakvim kakvim
jest.
Kontrola, podčinjenost i manipulacija zapravo
su u središtu ove vizualno savršene, do perfekcije dotjerane priče koja se
možda razvija sporo i koja se može promatrati i kao parabola na sve religije.
Iako je negdje duboko u sebi svjestan da je ono što "Gospodar" Dodd i
njegovo društvo propovjedaju najobičnija priča za malu djecu i iako podsvjesno
osjeća da su ti ljudi zapravo loši za njega i čine da mu bude još gore, Charlie
kao da se ne može oduprijeti. A upravo na takvim izgubljenim dušama tipovi
poput Dodda parazitiraju i opstaju i manipulacijama čine da ovi u njihovo ime
rade što god im se prohtije. Također, vidimo ovdje kako je ovu neobičnu
religiju kronični alkoholičar Charlie pronašao (ili je ona pronašla njega?) kao
zamjenu za ovisnost o alkoholu, a to je nešto što i u stvarnosti često imamo
priliku vidjeti da bivši ovisnici postaju veliki vjernici ili fundamentalisti,
pronalazeći na taj način svojevrsni psihološki nadomjestak za svoju ovisnost.
Iako je posve očito da je uzor za lik
"Gospodara" Camerona Dodda Anderson pronašao u osnivaču
scijentologije L. Ronu Hubbardu i njegovoj "Dijanetici", ideja za
ovaj film dulje vrijeme se vrtila u redateljevoj glavi. I prije nego što je bio
siguran kuda će ga odvesti scenarij, Anderson je počeo pisati "The
Master" kao kolekciju nepovezanih scena pa zato i ne čudi da film djeluje
dosta fragmentarno. Priči je prilagodio i neke neiskorištene scene iz
prethodnog "Bit će krvi", neke elemente iz ne samo Hubbardovog
života, već i iz života čuvenog američkog pisca Johna Steinbecka. Na priču je
također silno utjecao roman "V." Thomasa Pynchona, ali i anegdote koje
mu je na snimanju "Magnolie" pričao Jason Robards o svojim danima
opijanja u mornarici za vrijeme II svjetskog rata. Upravo od Robardsa je
Anderson čuo za "Torpedo Juice", odnosno alkoholno piće koje su
vojnici na Pacifiku stvarali miješanjem soka od ananasa sa čistim alkoholom
koji je mornarica koristila za čišćenje cijevi torpeda na ratnim brodovima.
Primjedbe
Objavi komentar