Richard
Harris legendarni je irski glumac (1930.-2002., oni mlađi možda ga se sjećaju
po ulozi Marka Aurelija u "Gladijatoru", English Boba u
"Nepomirljivom" ili kao Amblusa Dumbledorea u prvim Harry Potterima),
koji je prvu od dvije nominacije za Oscara zaslužio upravo za ulogu u ovoj
socijalno - sportskoj drami, koja je zapravo i bila prijelomna u njegovoj
karijeri. Uloga rabijatnog ragbijaša opsesivno zaljubljenog u svoju stanodavku
Franka Machina, jedna mu je od najboljih u zanimljivoj karijeri, a jedan od
razloga zašto mu je ova uloga tako savršeno sjela skriva se i u tome što s
likom kojeg je odglumio ima dosta poveznica. Kao mladić Harris je u rodnoj
Irskoj bio talentirani ragbijaš, a nakon što mu je snove o profesionalnoj
karijeri uništila tuberkuloza, preselio je u London, sanjajući kako će postati
redatelj.
No, ubrzo je
počeo glumiti u kazalištu, potom i na filmu, a baš kao i dobar dio britanskih
glumaca njegove generacije, imao je živopisne izlete i izvan glume, a bio je i
dosta divlje naravi. Nadaleko su bile poznate eskapade s alkoholom i drogom, a
na Youtubeu se može pronaći jedan genijalni intervju s njim iz 1971. godine kada
kod Dicka Cavetta dolazi izubijanog lica. Nakon nekog vremena Harris priznaje da
se večer prije intervjua nalokao kao svinja u nekom američkom baru, potom i
potukao, no djeluje to kao da je za njega sasvim normalno i umire od smijeha
dok prepričava događaje od večeri prije (https://www.youtube.com/watch?v=EZyCnKZ5cog).
Upravo takav lik, divlja prznica, sirovi ulični grubijan, tvrdoglavi siromah
koji prezire bogataše koji su zgrnuli bogatstva na grbači radničke klase je i
Frank Machin.
Režirao je
"Ovaj sportski život" ugledni britanski filmaš Lindsay Anderson prema
istoimenom romanu Davida Storeyja u kojem pratimo sudbinu mladića koji se nada postati
profesionalni ragbijaš. Radnja filma zbiva se u rudarskom gradu Wakefieldu u
Yorkshireu na sjeveru Engleske, a Machin je ogorčeni mladi rudar kojem će se
ostvariti snovi i postat će zvijezda lokalne ragbi momčadi. Da je u tome uspio
saznat ćemo već u uvodnim scenama kada će mu prilikom žestokog duela u jednoj
utakmici netko izbiti čak šest zubiju. U trenucima kada ga vlasnici kluba
dovoze kod zubara koji mu sve te polomljene zube treba počupati i krenuti
slagati protezu, kroz flashbackove se Frank počinje prisjećati svojih početaka
kroz koje saznajemo i cijelu njegovu priču. Kako je ovaj bijesni rudar uopće
postao zvijezda momčadi i postao najplaćeniji igrač u povijesti kluba, ali i
kako neće trebati proći puno vremena da ga slava, uspjeh i novac počnu
prebacivati te će se i sam početi pretvarati u osobu kakve je inače prezirao.
Vidjet ćemo
koliko je to kontradiktoran tip koji će stalno tvrditi da ne voli da ga se
posjeduje, a i sam kao da će nakon nekog vremena pomisliti da sve može kupiti
novcem. Uz to, tu je i romansa sa stanodavkom, nešto starijom udovicom i majkom
dvoje mlade djece, čiji je muž poginuo dok je radio za kompaniju vlasnika kluba
za koji on igra. Iako će se u jednom trenutku činiti da se Frankov život
konačno slaže onako kako bi trebao i mogao, ipak je on jedan od onih vječno
nezadovoljnih tipova koji kao da se namjerno trudi uništiti sve dobro što mu se
događa u životu. Bio je ovo i prvi dugometražni film koji je snimio Anderson, a
s obzirom da je ranije snimao dokumentarce, ni ne čudi da je ovo jedan od onih
klasičnih realističnih filmova o naizgled stvarnim ljudima i jedan od klasičnih
primjera britanskog "Kitchen-sink" stila realističnih socijalnih
drama o srednjoj ili radničkoj klasi tog doba.
Primjedbe
Objavi komentar