U potpunom nedostatku sportskih sadržaja
proteklih nekoliko mjeseci, dokumentarna serija o vjerojatno najboljem
košarkašu svih vremena Michaelu Jordana i njegovoj generaciji Chicago Bullsa ne
samo da se pokazala kao savršeni nadomjestak, već i kao izvanredan vremenski
stroj u razdoblje kada smo više, manje svi tu NBA ligu puno više pratili. I sam
sam nekoć puno više pratio sport, kao i košarkaška zbivanja u najboljoj ligi
svijeta, tako da još uvijek bolje poznajem sve te igrače iz devedesetih ili s
prijelaza stoljeća, nego ove sadašnje jer jednostavno čovjek fizički više ne
može i ne stigne pohvatati sve ono što bi želio i htio. Već puno se pisalo o
"The Last Dance", gotovo svakodnevno smo i na našim portalima mogli
čitati pikanterije i detalje koji su prikazivani u nekoj od ukupno deset
epizoda posljednjih tjedana i definitivno je ovo serija za sve one koji vole
sport, košarku, kao i Gospodina Zraka.
No, "The Last Dance" je dokumentarna
serija koja bi zanimljiva mogla biti i onima kojima sport ni izbliza nije
najvažnija sporedna stvar na svijetu (znam da se taj izraz koristi prvenstveno
za nogomet, no neka ga), a iako je u središtu priče nominalno posljednja sezona
Jordanove generacije, prvenstveno je ovo veliki spomenik vjerojatno najboljem
igraču kojeg je košarka ikada imala. Sve se ovdje vrti oko Michaela Jordana,
košarkaša koji je prerastao okvire svog sporta te je i danas jedan od
najprepoznatljivijih ljudi na planetu i sve što je redatelj Jason Hehir stavio
u seriju, moralo je proći kroz Jordanove ruke. Iako bi bilo nepošteno reći da
je jedini cilj serije bilo produbljivanje mita o Michaelu Jordanu i vraćanje
fokusa nad njega sad kad su današnji klinci svoje idole pronašli u nekim drugim
sportašima, a on je već pomalo i zaboravljen, od prve epizode potpuno je jasno
tko je ovdje šef parade i u koga su uperena sva svjetla.
To i ne čudi jer je istovjetna situacija bila
i za vrijeme njegove igračke karijere i s potpunim razlogom je Jordan stalno
bio u prvom planu. Sam naziv "The Last Dance" odnosi se na posljednju
sezonu, 1997/98. u kojoj su Chicago Bullsi osvojili i posljednji u nizu,
odnosno šesti naslov prvaka, a po prvi puta ovdje imamo neke snimke stare
gotovo četvrt stoljeća. Tijekom te sezone, kada je generacija koju je predvodio
Jordan i u kojoj su bili još i Scottie Pippen i Dennis Rodman, a Bullse je s
klupe vodio Phil Jackson, televizijska ekipa stalno je pratila Jordana i
Bullse. Snimljeni su sati i sati materijala, koji su valjda do sada skupljali
prašinu negdje u arhivi, no očito je Jordan odlučio da je stiglo vrijeme i da
to konačno vidimo. Paralelno s posljednjom sezonom Bullsa, generacije koja je već
zagazila uglavnom duboko u tridesete godine života i bilo je jasno da je to
posljednja godina jer je za sljedeću sezonu najavljena potpuna rekonstrukcija
momčadi i pomlađivanje, pratimo i životne priče Jordana i njegovih kolega iz
momčadi.
Vidjet ćemo i u ovoj seriji da su inat i
nevjerojatno kompetitivni duh iz Jordana, a potom i od njegovih suigrača,
izvlačili dodatnu motivaciju. Kada su svi nakon petog osvojenog naslova 1997.
godine počeli unisono trubiti da je to to od ove generacije i da im je vrijeme
za penziju, dečki predvođeni Jordanom rekli su hajdemo po još jedan prsten. I generalni menadžer ekipe Jerry Krause najavio je pomlađivanje, a
trofejnom treneru Philu Jacksonu najavio je da mu je ovo zadnja sezona.
Jordanova desna ruka na terenu Scottie Pippen u sezonu je ušao ne samo
ozlijeđen, već i povrijeđen jer je smatrao da je njegov ugovor nedostojan
njegovih kvaliteta na terenu. No, "starci" predvođeni Jordanom
odlučili su da u njima ima snage i energije za još jedan naslov odnosno za
"posljednji ples".
I bilo se zaista lijepo posljednjih nekoliko
tjedana vraćati u to zanimljivo razdoblje i u dane kada je košarka bila više od
sporta. Bez obzira što u ovom formatu zapravo i nemamo ništa posebno novog ili
revolucionarno i što je "The Last Dance" snimljen kao tipični
televizijski dokumentarac u kojem imamo red arhive, red razgovora sa stvarno
cijelom plejadom zanimljivih i relevantnih sugovornika odnosno svjedoka
vremena, svakako je ovo sadržaj kojeg se isplatilo pogledati. Ima tu pregršt
pikanterija, zanimljivih i možda ne toliko poznatih detalja, anegdota iz svlačionice,
a čak je i Jordan pokušao biti i samokritičan, no posve je očito da je on i
dalje stari Mike koji je svjestan da je najbolji i koji će jako teško priznati
da je ponekad možda i bio u krivu.
Primjedbe
Objavi komentar