WE ARE THE FLESH (2016,MEX) - 6/10

Emiliano Rocha Minter tip je koji očito pretendira postati Gaspar Noe meksičkog filma, a sa svojim debitantskim scenarističko - redateljskim debijem gotovo pa je uspio nadmašiti svog očitog uzora. "Tenemos la carne" u originalu ili "We are the Flesh" definitivno je jedan od najbolesnijih, najmorbidnijih i najekstremnijih filmova koje sam ikada imao priliku gledati. Ovo je kao jedan od onih kontroverznih i zabranjenih filmova iz sedamdesetih kojem je naizgled jedini smisao do krajnjih granica šokirati i zaprepastiti publiku, a odličnu je kovanicu za opis ovog filma smislio Guardianov Peter Bradshaw nazvavši ga "eroto - kalipsom". Ovo bi se prije moglo opisati kao porno - kalipsa jer seks je ovdje eksplicitan i jednom kad krenu seksualne seanse one zapravo i ne staju do kraja filma, a sam početak filma uopće ne nagovještava da će ovo biti takva bolesnoća.

Jedna u nizu onih nepoznatih apokalipsa, devastirala je svijet, a natjerala je brata i sestru Lucija i Faunu da skrovište i hranu pokušaju pronaći u napuštenoj i devastiranoj stalkerovskoj zgradi koju nastanjuje krajnje bizarni čovječuljak po imenu Mariano. I taj čudak, kojem svakog dana kroz nekakav prozor dolaze svježa jaja i šnicle, ponudit će im i skrovište i hranu, no naravno da to neće biti besplatno. Jedan od uvjeta bit će da tu napušten nastambu pretvore u nekakvu spiljastu, čahurastu strukturu, a drugi će biti da se brat i sestra pred njim moraju upustiti u seksualni odnos. I nakon toga krenut će rušenje i kršenje svih tabua, a ono što slijedi gotovo je nemoguće opisati. Pretvorit će se to u bolesne orgije na tragu kako bi Pasolinijev "Salo" izgledao da su ga snimili Noe, Leos Carax ili možda Alejandro Jodorowsky. Bit će to prava ekstremna meksička fiesta u kojoj će umjesto tortilja, enčilada, tekile i korone na meniju biti incest, kanibalizam, nekrofilija i eksplicitni seks.

Što je pjesnik htio poručiti s ovim filmom definitivno je pitanje na mjestu i definitivno je "We Are the Flesh" jedan od onih filmova koji nije za najširu publiku i koji bi trebali zaobići svi oni koji i inače izbjegavaju ovakve zaista ekstremne i uznemirujuće filmove. S obzirom da sam jedan od onih koji je svojedobno podlegao znatiželji i još davnih dana sam odlučio pogledati sve te filmove koji se mogu naći na listama najbolesnijih, najekstremnijih, najužasnijih i najviše uznemirujućih filmova, tako sam, ni ne znajući i ne očekujući baš takvu suludu orgiju, pogledao i ovu meksičku simbolističku, nadrealnu kombinaciju horora i mračne fantazije. Posve je očito kako je Rocha intenciono odlučio ovdje jahati po svim tabuima te ih kršiti i lomiti i u gledatelju izazvati osjećaj zaprepaštenja i zgražanja te putem filma izbaciti neke crne misli i ideje koje normalan čovjek u pravilu potjera iz mozga čim se pojave.

I inače nemam problema sa sličnim bilo literarno, bilo slikarsko, bilo filmskim istraživanjem mraka i najdubljih i najcrnjih ideja, sve dok se one, jasno, ne preliju u stvarnost. Ovo je bio jedan od najmračnijih, najbeznadnijih i najužasavajućih pogleda na ljudsko postojanje i na što se ono može svesti u najekstremnijim uvjetima. Nekako sam imao dojam da taj bolesni i dijabolični čovječuljak zapravo simbolizira đavla ili nekakvog demona koji na kušnju stavlja brata i sestru koji su se našli u potpuno bezizlaznoj situaciji i koji su spremni pristati na sve samo kako bi sačuvali svoje živote, ni ne shvaćajući da kad udovolje jednom njegovom prohtjevu, to samo vuče za sobom sve strašnije i sve užasnije posljedice i nove užasavajuće zahtjeve.

Je li ta bolesna špilja koju ovaj čovječuljak gradi uz pomoć brata i sestre neka suluda alegorija na Platonovu špilju kojom čovjeka poziva na oslobađanje vlastitog duha od samonametnutog mentalnog ropstva, no nekako bih se ipak dao kladiti da starogrčki filozof svoju famoznu špilju baš i nije tako zamislio. Oni koji uspiju pogledati ovu izrazito vizualnu ekstremaliju iz Meksika u kojoj je autor apsolutno sve karte bacio na stvaranje mučnog, užasavajućeg ugođaja, a svjesno zanemario klasičnu naraciju, definitivno će imati o čemu razmišljati. 

IMDB LINK