I grčko - francuski filmaš Costa Gavras jedan
je od onih koji bi mogao odapeti negdje iza kamere ili u sobi za montažu jer i
on je jedan od onih što ne prestaju snimati iako su već odavno zagazili u
deveto desetljeće života. U trenutku kada je njegova politička drama premijerno
prikazana u nenatjecateljskom dijelu festivala u Veneciji, Gavras je već imao
punih 86 godina na grbači, a "Adults in the Room" bio je i prvi film
koji je ovaj velikan snimio u svojoj rodnoj zemlji, Grčkoj. Kako je njegov otac
bio prominentni komunist koji je bio zatvoren tijekom grčkog građanskog rata,
mladom Costi početkom pedesetih bilo je nemoguće upisati studij u rodnoj
zemlji. Zbog toga je u Francuskoj prvo počeo studirati književnost da bi se
potom prebacio na film, a svima onima kojima je poznato njegovo filmsko
stvaralaštvo, dobro je znano da je Gavras od oca naslijedio i političke
stavove.
Gavras je možda i najpoznatiji svjetski
politički angažirani filmaš i u velikoj većini njegovih filmova očito je i
neskriveno podržavanje lijevih, nerijetko i klasičnih marksističkih politika.
Zato i ne čudi da je starog Costu zaintrigirala priča o možda i jedinom
(naizgled) pravom ljevičarskom pokretu koji je uspio putem izbora osvojiti
vlast u Europskoj uniji, a zbilo se to baš u njegovoj Grčkoj. Svi se vjerojatno
još dobro sjećamo nedavne grčke tragedije kada je ova zemlja na jugu Europe
plesala na rubu bankrota zbog prezaduženosti, a početkom 2015. vlast je
iznenađujuće ondje osvojila politička opcija na koju je cijeli svijet gledao
kao na radikalnu ljevicu, Syriza. Upravo ta lijeva politička koalicija jedina
je obećavala da neće pristati na ucjene famozne troike (Europska komisija,
Europska centralna banka i Međunarodni monetarni fond), koja je od Grčke zahtjevala
da do posljednjeg centa pristane na vraćanje duga ukoliko želi novu porciju
pomoći.
I tu je na scenu stupio novoizabrani grčki
ministar financija, poznati svjetski političko - ekonomski teoretičar i akademik Janis
Varufakis, pomalo ekscentrični ekonomist poznat po svojim lijevim političkim
stavovima vrlo sličnima onome što propagira recimo neuspjeli kandidat za
predsjednika Amerike, Bernie Sanders. Iako se vjerojatno mnogi ne slažu s
njegovim stavovima i njegovim teorijama, samo najzločestiji i najneupućeniji će
Varufakisa otpisati kao komunista ili sličnim epitetima kojima se pokušavaju
diskreditirati oni koji se zalažu za drukčije političko - ekonomsko uređenje
svijeta od sadašnjeg. Upravo je Varufakis glavni lik ovog filma u čijem su
središtu pažnje pregovori između nove grčke vlade s troikom i ministrima
financija europskih država o dogovoru oko grčkog duga. I dok tipični europski
birokrati ne žele ni milimetar odstupiti od svojih zahtjeva za koje Varufakis
tvrdi da će dodatno uništiti i osiromašiti Grčku, ovaj politički maverick na
sve načine će pokušati ispregovarati nešto povoljnije uvjete za svoju zemlju.
S obzirom da je Gavras film snimio prema
Varufakisovim memoarima, jasno da je on glavni junak filma u kojem je Gavras
svu pažnju odlučio posvetiti aktivizmu i pravljenju filmskog spomenika
Varufakisu jer "Adults in the Room" dramatski jako, jako pati. Da mi
ovakve političke teme nisu same po sebi zanimljive, vjerojatno nikada ne bih
uspio pogledati ovaj dosta repetitivni film u kojem većinu vremena provodimo u
dvorani u kojoj grčka delegacija predvođena Varufakisom pokušava nadmudriti
europske birokrate. Velika je šteta da se Gavras odlučio usredotočiti
isključivo na taj aspekt priče i što su praktički svi likovi, osim naravno
grčkog junaka Varufakisa, posve jednodimenzionalni i što tu zapravo uopće nema
nimalo "mesa". Svi oni koji znaju kako su završili pregovori Grčke i
troike i kako je završio Varufakis neće saznati ništa novo, osim kako su, po
subjektivnoj priči tipa koji jako, jako voli svjetla pozornice i bivanje u
prvom planu, izgledali pregovori iza zatvorenih vrata. No, to je premalo da bi
film mogao funkcionirati, a ono što je Gavrasu desetljećima fantastično
polazilo za rukom odnosno savršeno stapanje političkog aktivizma i fine filmske
dramaturgije, u "Adults in the Room" kao da se nije ni pokušalo
izvesti.
Primjedbe
Objavi komentar