ADULTS IN THE ROOM (2019,GRČ-FRA) - 6,5/10



I grčko - francuski filmaš Costa Gavras jedan je od onih koji bi mogao odapeti negdje iza kamere ili u sobi za montažu jer i on je jedan od onih što ne prestaju snimati iako su već odavno zagazili u deveto desetljeće života. U trenutku kada je njegova politička drama premijerno prikazana u nenatjecateljskom dijelu festivala u Veneciji, Gavras je već imao punih 86 godina na grbači, a "Adults in the Room" bio je i prvi film koji je ovaj velikan snimio u svojoj rodnoj zemlji, Grčkoj. Kako je njegov otac bio prominentni komunist koji je bio zatvoren tijekom grčkog građanskog rata, mladom Costi početkom pedesetih bilo je nemoguće upisati studij u rodnoj zemlji. Zbog toga je u Francuskoj prvo počeo studirati književnost da bi se potom prebacio na film, a svima onima kojima je poznato njegovo filmsko stvaralaštvo, dobro je znano da je Gavras od oca naslijedio i političke stavove.

Gavras je možda i najpoznatiji svjetski politički angažirani filmaš i u velikoj većini njegovih filmova očito je i neskriveno podržavanje lijevih, nerijetko i klasičnih marksističkih politika. Zato i ne čudi da je starog Costu zaintrigirala priča o možda i jedinom (naizgled) pravom ljevičarskom pokretu koji je uspio putem izbora osvojiti vlast u Europskoj uniji, a zbilo se to baš u njegovoj Grčkoj. Svi se vjerojatno još dobro sjećamo nedavne grčke tragedije kada je ova zemlja na jugu Europe plesala na rubu bankrota zbog prezaduženosti, a početkom 2015. vlast je iznenađujuće ondje osvojila politička opcija na koju je cijeli svijet gledao kao na radikalnu ljevicu, Syriza. Upravo ta lijeva politička koalicija jedina je obećavala da neće pristati na ucjene famozne troike (Europska komisija, Europska centralna banka i Međunarodni monetarni fond), koja je od Grčke zahtjevala da do posljednjeg centa pristane na vraćanje duga ukoliko želi novu porciju pomoći.

I tu je na scenu stupio novoizabrani grčki ministar financija, poznati svjetski političko - ekonomski teoretičar i akademik Janis Varufakis, pomalo ekscentrični ekonomist poznat po svojim lijevim političkim stavovima vrlo sličnima onome što propagira recimo neuspjeli kandidat za predsjednika Amerike, Bernie Sanders. Iako se vjerojatno mnogi ne slažu s njegovim stavovima i njegovim teorijama, samo najzločestiji i najneupućeniji će Varufakisa otpisati kao komunista ili sličnim epitetima kojima se pokušavaju diskreditirati oni koji se zalažu za drukčije političko - ekonomsko uređenje svijeta od sadašnjeg. Upravo je Varufakis glavni lik ovog filma u čijem su središtu pažnje pregovori između nove grčke vlade s troikom i ministrima financija europskih država o dogovoru oko grčkog duga. I dok tipični europski birokrati ne žele ni milimetar odstupiti od svojih zahtjeva za koje Varufakis tvrdi da će dodatno uništiti i osiromašiti Grčku, ovaj politički maverick na sve načine će pokušati ispregovarati nešto povoljnije uvjete za svoju zemlju.

S obzirom da je Gavras film snimio prema Varufakisovim memoarima, jasno da je on glavni junak filma u kojem je Gavras svu pažnju odlučio posvetiti aktivizmu i pravljenju filmskog spomenika Varufakisu jer "Adults in the Room" dramatski jako, jako pati. Da mi ovakve političke teme nisu same po sebi zanimljive, vjerojatno nikada ne bih uspio pogledati ovaj dosta repetitivni film u kojem većinu vremena provodimo u dvorani u kojoj grčka delegacija predvođena Varufakisom pokušava nadmudriti europske birokrate. Velika je šteta da se Gavras odlučio usredotočiti isključivo na taj aspekt priče i što su praktički svi likovi, osim naravno grčkog junaka Varufakisa, posve jednodimenzionalni i što tu zapravo uopće nema nimalo "mesa". Svi oni koji znaju kako su završili pregovori Grčke i troike i kako je završio Varufakis neće saznati ništa novo, osim kako su, po subjektivnoj priči tipa koji jako, jako voli svjetla pozornice i bivanje u prvom planu, izgledali pregovori iza zatvorenih vrata. No, to je premalo da bi film mogao funkcionirati, a ono što je Gavrasu desetljećima fantastično polazilo za rukom odnosno savršeno stapanje političkog aktivizma i fine filmske dramaturgije, u "Adults in the Room" kao da se nije ni pokušalo izvesti.

Primjedbe