BLOOD QUANTUM (2019,KAN) - 6/10



Zombi apokalipsa stigla je i u kanadsku provinciju u kojoj uglavnom obitavaju Indijanci na koje ne djeluje taj virus koji prosječne i miroljubive ljude pretvara u zomboide. No, to ne znači da isti ti Indijanci ne mogu završiti kao hrana zombija tako da i oni moraju biti na itekakvom oprezu. Sam naziv "Blood Quantum" ili "krvna kvota" odnosi se na termin kojim su sjevernoamerički urođenici pomalo kontroverznom metodom mjerili koliko je tko čistokrvni Indijanac i koliko indijanske krvi ima u sebi. Što čišću indijansku krv imaju, to su Indijanci iz Mi'gmaq rezervata na sjeveru Quebeca otporniji na zombi epidemiju u filmu koji je napisao, režirao i montirao pa čak i skladao glazbu u stilu najpoznatijeg one-man-horror-showa Johna Carpentera, izvjesni Jeff Barnaby.

Naravno da Barnaby i Carpenter osim po toj multipraktičnosti baš po ničemu ne mogu stati u istu rečenicu, a ovaj niskobudžetni horor čak bolje funkcionira dok povremeno prelazi u obiteljsku dramu, nego u tipičnim strašnim situacijama. Nema tu zapravo ništa strašnog i jezivog jer nakon obećavajućeg uvoda "Blood Quantum" pomalo gotovo pa prelazi u neku od spin-off epizoda "Walking Deada" i nema tu ništa posebno originalnog. I fotografija i efekti su na zadovoljavajućoj razini te ono čime Barnaby najviše šokira su nerijetko zaista brutalni i užasavajuće nasilni prizori obračuna sa zombijima. Da se nešto zlokobno događa na području rezervata početkom devedesetih godina prošlog stoljeća (famozne devedesete postaju sve zahvalnije razdoblje za filmaše, valjda jer tada još nije bilo mobitela) kada u košari jednog starog Indijanca oživi losos kojeg je tog jutros upecao.

Nakon lososa među žive će se vratiti i friško uginuli pas, a potom će na red stići i ljudi. Ostarjeli Indijanac ubrzo će se pretvoriti u pravog zombi kilera koji sa svojim samurajskim mačem sječe glave i ostale ekstremitete zomboidima, a u tome će mu najbolje pomagati njegov sin, lokalni šerif. Svi oni nakon nekog vremena završit će zabarikaditani u utvrdi koja pomalo podsjeća na ono pustinjsko zdanje u drugom nastavku "Mad Maxa", a uz golu borbu za preživljavanje u tom surovom postapokaliptičnom svijetu, u prvom planu naći će se i neraščišćeni obiteljski odnosi. Jer na istom mjestu naći će se sin iz prvog šerifovog braka kojeg je ovaj napustio i od tada se potucao po sirotištima i popravnim domovima, što ocu nikada nije oprostio, kao i njegov drugi sin iz drugog, sretnog braka, koji se također nije posebno dobro snašao u životu.

Primjedbe