COCKFIGHTER (1974,SAD) - 7,5/10

Borba pijetlova ne samo da je iznimno okrutna, već je danas valjda zabranjena u svim civiliziranim dijelovima svijeta, no borbe pijetlova i više su od hobija za glavnog junaka ove kultne drame smještene na američki jug sredinom sedamdesetih. Borbe pijetlova život su za Franka Mansfielda (Warren Oates), okorjelog kockara i poznatog uzgajivača borbenih pijetlova koji se zarekao da neće otvoriti usta sve dok njegov pijetao ne pobjedi na najvećem natjecanju. Uskoro ćemo saznati i zašto je do jučer brbljavi i nadmeni Frank odlučio zašutjeti i začepiti gubicu jer je baš zbog brzog jezika i nagle naravi prije dvije godine ostao bez svega. No, i nije ga to puno naučilo jer već u uvodnoj sceni on na kocku stavlja ne samo sav novac koji ima, već i kamp kućicu u kojoj živi i djevojku u njoj pošto je uvjeren da je konačno uspio pripremiti nepobjedivog pijetla.

Naravno da se prevario jer je njegov glavni rival Jack (Harry Dean Stanton) po tko zna koji put uspio pobijediti, a nakon još jednog poraza Frank će se bez prebijene pare vratiti kući. Saznajemo da ga ondje čeka zaručnica Mary Elizabeth, koja se pomalo uzalud nada da će Franka proći zaluđenost pijetlovima i opsesija da dobije nagradu za najboljeg trenera borbenih pijetlova, no on jednostavno ne može odustati sve dok nagrada ne završi u njegovim rukama. Između zaručnice i borbe pijetlova odluka će pasti na ovo drugo i krenut će Frank tako u još tko zna koju po redu akciju pripreme za nadolazeće državno prvenstvo, Snimljena je ova drama stilski posve tipična za američki film sedamdesetih po istoimenom romanu Charlesa Willeforda, koji je sam napisao i scenarij, a za razliku od knjige, priču je iz Floride premjestio u Georgiju.

Režije se prihvatio Monte Hellman, a producent je bio legendarni Roger Corman, jedan od pionira američkog nezavisnog filma koji je bio ne samo mentor, već je i prvi dao priliku cijelog generaciji talentiranih američkih filmaša poput Francisa Forda Coppole ili Martina Scorsesea. I definitivno ovaj film neće biti za svakoga jer imamo ovdje pregršt akcijskih scena borbi pijetlova, a te scene sasvim sigurno nisu glumljene ili režirane, kao što nema ni disclaimera da niti jedna životinja nije stradala tijekom snimanja filma. Vjerojatno je tijekom snimanja filma na meniju često bila kokošja juhica, no ni izbliza "Cockfighter" nije film snimljen samo da bismo gledali kako se netko iživljava nad nedužnim životinjama.

Nije baš da sam nešto upućen u situaciju s borbom pijetlova i je li takav oblik zanimacije i danas popularan u južnim dijelovima SAD-a, no činjenica da je nešto slično stoljećima bilo prakticirano i da je za neke ljude to zaista bilo nešto najvažnije u životu. Baš tako i za Franka, ali ne samo za njega, već i sve slične tipove koji se bave ovim bizarnim poslom, uzgoj pijetlova za borbu znači život i spreman je on sve staviti na kocku kako bi se na taj način realizirao. Ovaj dopadljivi film ujedno nudi i sjajan uvid u život pasivnih krajeva Amerike, u područja u kojima je odmetništvo oduvijek nekako bilo u krvi i u živote tih siromašnih, često nesretnih, ali lukavih ljudi s razvijenom nekom posebnom vrstom socijalne inteligencije i sposobnosti za preživljavanje. Naravno da "Cockfighter" ne spada ni blizu vrha američkog filmskog stvaralaštva sedamdesetih, no svejedno je ovo iznimno uzbudljiva i zanimljiva priča koja donekle ima i kulturološku vrijednost jer sjajno prikazuje kako je izgledalo društvo određenog područja u određenom trenutku. 

IMDB LINK