Mislim kako sam već nekoliko puta isticao kako
me neizmjerno živciraju sve te knjige, a potom i filmovi o dokonoj britanskoj
aristokraciji i o ljubavnim jadima tih plitkih bezveznjaka i nikada nisam pročitao, niti
planiram pročitati niti jednu knjigu Jane Austen, sestara Brontë i ostatka plejade tih dosadnjakovića. Nastavno na
to, u pravilu i izbjegavam filmove snimljene po njihovim knjigama jer osjećam
neizmjeran prijezir prema tim nikogovićima, a naivno sam se nadao da bi valjda
tisućita ekranizacija poznatog romana "Emma" Jane Austen mogla
predstavljati barem nekakav odmak od tipičnih filmova o britanskoj
aristokraciji 19. stoljeća.
Nadao sam se da bi "Emma." , koju je
po scenariju novozelandske književnice Eleanor Catton, kojoj je ovo bio i prvi
izlet u svijet filma, režirala američka fotografkinja i režiserka video spotova
Autumn de Wilde, kojoj je također ovo bio premijerni dugometražni film, mogao
predstavljati barem minimalni odmak od tipičnih viktorijanskih filmova. Nadao
sam se da bi možda po uzoru na Lantimosov "The Favourite" ova humorna
drama mogla također biti neskrivena parodija i satira na to društvo vrijedno
prijezira, no "Emma." se ispostavila kao još jedna kičasta limunadica
kojom se taj na desetke tisuće puta prežvakani sadržaj očito pokušao podvaliti
mlađoj publici.
Puno se ovdje pazilo na detalje i sve je tu
ušminanko i blještavo tako da, pretpostavljam, intencijski prelazi granice
kiča, a iako je De Wilde okupila ovdje neke mlade nade britanskog filma uz
uvijek dobro došlog Billa Nighyja, nije ovo bio očekivani iskorak kakav sam
priželjkivao. Dokona gospođica Emma Woodhouse (valjda jedina Amerikanka u ovom
ansamblu je američka glumica Anya Taylor-Joy, koje se i dalje najbolje sjećamo
po ulozi u Eggersovoj "Vještici") je sebična djevojka kojoj je glavni
hobi spletkarenje i miješanje u ljubavne živote ljudima oko sebe. No, vrlo brzo
pojavit će se mladi spletkar Knightley (Johnny Flynn) u kojem će Emma dobiti
konkurenta, a nije teško za pretpostaviti da će ovo dvoje spletkara i mudrijaša
na kraju završiti skupa.
Svi oni koji su čitali knjigu Jane Austen ili
gledali neki od valjda tisuću filmova koji su ranije snimljeni po istom
predlošku definitivno s ovom ekranizacijom neće dobiti baš ništa novoga, a to
je ono što me u pravilu i najviše živcira kada se krene u žmikanje i cjeđenje
već do kraja prožvakanih djela. Stvarno ne razumijem koji je smisao stalnog i
opetovanog snimanja jedno te istih filmova u kojima nema ni najminimalnijeg
otklona od onog prethodnog. Iako se ne može poreći da je De Wilde talentirana
redateljica i da je glumačka ekipa ovdje zbilja respektabilna i puna talenta,
stvarno sam uz teške muke i napore "Emmu" uspio odgledati do kraja i
svečano obećajem da više neću ni pokušavati gledati slične filmove. Ukoliko u
njemu dokonog i plitkog britanskog aristokratskog fićfirića neće glumiti
Nicolas Cage, a režije će se recimo prihvatiti Gaspar Noe. E, to bi bila
"Emma" koju bih sa zadovoljstvom pogledao!
Primjedbe
Objavi komentar