Francuski scenarističko - redateljski tandem
Eric Toledano - Olivier Nakache vjerojatno najbolje pamtimo po remek-djelu
"Untouchable", a ovaj dvojac je 2015. godine snimio 26-minutni
dokumentarac u kojem su se pozabavili životom dvojice ljudi koji su se
specijalizirali za brigu o mladim s autizmom, posebno onim siromašnima te su im
pomagali da se integriraju u društvo. O ljudima čija imena zaslužuju da ih se
spomene, Stephaneu Benhamouu i Daoudu Tatouu sada su snimili i igrani film koji
je pod imenom "The Specials" premijerno prikazan izvan konkurencije
na festivalu u Cannesu. Baš kao što je bio slučaj s "Untouchable",
kada su stvarni ljudi i stvarni događaji poslužili Toledanu i Nakacheu da snime
čudesnu priču prepunu humanizma i topline, takva je bila situacija i sada te su
im priče Benhamoua i Tatoua poslužile kao predložak za još jednu empatičnu i uvjerljivu
humanističku priču.
Opet se moram vraćati na
"Untouchable", no i ovaj puta imamo izvrstan dvojac u glavnim ulogama pa su
tako Vincent Cassel i Reda Kateb utjelovili Brunu i Malika, likove zasnovane na
Benhamouu i Daoudu. Ipak, stilski se ovaj film dosta razlikuje od ranije
spomenutog po tome što su se ovaj puta autori odlučili potpuno prikloniti
klasičnom dokumentarističkom stilu i priča djeluje posve autentično. Tim više
jer su i neki od glumaca zaista ljudi s poremećajem autističnog spektra, kao
recimo Joseph, muškarac možda već u tridesetim godinama uz kojeg se Bruno počeo
i baviti terapijom za autiste. I dalje Bruno pomaže Josephu, pokušava mu
pronaći posao, izvlači ga iz problema svaki puta kada se ovaj u njih upetlja
jer si jednostavno ne može pomoći i pri vožnji Metroom svaki puta povuče ručne
kočnicu i završi na policiji.
U ustanovi koju vode, imaju Bruno i Malik puno
više autista svih generacija no što je dozvoljeno i u financijskim su
problemima jer nemaju kako platiti asistente i volontere pošto sav novac koji
dobiju od države troše na skrb za autiste. Kako ne rade po klasičnim
institucionalnim šprancama, već prema ljudima o kojima skrbe imaju ljudski,
empatični pristup, doći će oni pod nadzor inspekcije ministarstva zdravstva,
kojem će se njihove metode činiti dosta nekonvencionalne i pojavit će se
opasnost da bi njihova klinika mogla biti zatvorena. Nakache i Toledano već
imaju dovoljno iskustva pa su izbjegli upadanje u zamku prikazivanja Brune i
Malika u stilu svetaca, već su obojica ljudi s manama i problemima.
I Malek, a posebno Cassel kao sredovječni
neoženjeni Židov kojem uz sve probleme s autistima svi stalno pokušavaju
smjestiti neku ženu, zaista su izvanredni, no najveći problem kod "Hors
normes" bio mi je što je djelovao nekako ravnocrtno, bez očekivane
dinamike. Svejedno, ovo je jedan od onih važnih, emotivnih i dirljivih filmova
i uvijek je lijepo vidjeti da postoje ljudi koji su spremni vlastite privatne
živote žrtvovati i posvetiti svo svoje vrijeme, znanje i energiju onima kojima
je to potrebno. Čovjek se jednostavno mora diviti ovom dvojcu koji ima toliko
strpljenja za te nesretne autiste s kojima nije lako i do kojih nije lako
doprijeti. Bio je ovo i posebno osoban film za Toledana, koji ima člana
obitelji koji boluje od autizma, a autori su dio zarade od filma odlučili
donirati filma organizacijama koje su u filmu i prikazali.
Primjedbe
Objavi komentar