Talijanskog filmaša Marca Bellocchija možda
smo najbolje posljednjih godina mogli upoznati kao scenarista i režisera
hvaljene biografske krimi drame "Il traditore" (The Traitor). Film u
kojem se pozabavio sudbinom sicilijanskog mafijaša koji je prvi odlučio
istražiteljima ispričati kako funkcionira Cosa Nostra donio je Bellochiju i
drugu nominaciju za europskog redatelja godine, no ovaj vrijedni filmaš na
sceni je prisutan već gotovo šezdeset godina. Upravo mu je drama o
disfunkcionalnoj obitelji "I pugni in tasca" il "Fists in the
Pocket", ujedno i njegov debitantski dugometražni film, donijela slavu u
Italiji i predstavila ga kao jednog od najznačajnijeg predstavnika tzv.
talijanskog radikalnog filma šezdesetih godina skupa s njegovim prijateljem
Pasolinijem.
Nekako imam dojam da je "I pugni in
tasca" Bellocchio snimio više pod utjecajem francuskog novog vala, nego
pod utjecajem filmova svojih zemljaka poput Fellinija ili De Sice, a ova
šokantna priča smjestila se negdje na pola puta između obiteljske drame i
jezivog horora. I to ne klasičnog horora, već životnog horora u kojem će mladi
sociopat Sandro (Lou Castel) odlučiti poduzeti drastične mjere kako bi se
riješio svoje groteskne obitelji. I zaista, ovo je prava obitelj čudaka i
nesretnika, bolesnih i nenormalnih ljudi u kojoj su slijepa mama, sestra i tri
brata. I čak dva brata i jedna sestra boluju od epilepsije i najstariji brat
Augusto jedini je koji privređuje, no zbog toga što se mora brinuti o obitelji,
on nikako ne može početi normalno svoj život. Kako bi omogućio svom bratu
normalan život, Sandro je odlučio riješiti se svih ostalih članova obitelji,
skupa sa sobom jer smatra da nitko od njih ne zaslužuje život i svima bi bilo
bolje da ne postoje.
Iako je odgojen u strogom katoličkom duhu, kojeg je već u mladosti odbacio,
Bellochio je u svom prvom filmu odlučio udariti po tradicijskim obiteljskim
vrijednostima i katoličkom nerijetko lažnom moralu, a i danas se njegov debi
smatra jedan od vrhunaca talijanskog filma. Djeluje cijela ova priča i više
nego šokantno, perverzno, groteskno, užasavajuće, nihilistički, a s obzirom da
je u trenutku snimanja filma bio još potpuno nepoznat, Bellochio je "Fists
in the Pocket" snimio u svojoj obiteljskoj kući uz financiranje obitelji.
Rizik se isplatio jer je njegov prvi film oduševio talijansku kritiku, donio mu
brojne nagrade i etablirao kao mladu zvijezdu talijanskog filma. U posljednjih
više od pola stoljeća Bellocchio je tu reputaciju opravdao, snimajući često
iznimno provokativne i kontroverzne filmove u kojima je često bio kritičan
prema katoličkom lažnom moralu, a s obzirom da je od mladosti bio gorljivi
komunist i ateist, mnogi njegovi filmovi su i politički aktivistički,
radikalni, čak i militantni.
Primjedbe
Objavi komentar