Vodi nas australska dokumenaristica Gabrielle
Brady na Božićni otok, australski teritorij koji se nalazi u Indijskom oceanu,
nekih 350 kilometara južno od Jave i Sumatre te čak 1500 kilometara
sjeverozapadno od same Australije. Na otočiću veličine nekih 135 kvadratnih
kilometara živi tek oko 1800 ljudi, a taj otočić je ujedno i australski
detencijski centar za migrante, izbjeglice, azilante i sve ostale ilegalce čiji
se brodići i čamci nasuču u australskim vodama. Ovo je jedan od onih
umjetničkih dokumentaraca u kojima imamo dosta opservacijskih dijelova i snimanja
prirode, ponajviše najveće posebnosti ovog otoka, godišnju migraciju crvenih
rakova. Kad im dođe sezona, veliki crveni rakovi preplave otok i prelaze preko
njega, a lokalno stanovništvo prema drevnim vjerovanjima smatra da je to
vrijeme za izvođenje rituala dozivanja duhova.
Rendžeri budno paze da se niti jednom od
rakova slučajno nešto ne dogodi, zaustavlja se promet kada rakovi prelaze ceste
i priroda općenito ondje je fascinantna, uglavnom kao i u svim tim egzotičnim
područjima koje civilizacija još nije uspjela dokrajčiti. No, dok milijuni tih
neobičnih rakova slobodno bauljaju otočićem, slušamo i svjedočanstva brojnih
azilanata koji su silom prilika zaglavili na Božićnom otoku. Intervjue s njima
ne provodi autorica dokumentarca, već psihološka savjetnica, a iako je ovo
jedan od onih dokumentaraca u kojima je očito da je dosta doga režirano i
rekonstruirano, priče tih ljudi i situacije u kojima su se mnogi od njih
zatekle su zaista traumatične i potresne. Upravo tim zaista teškim pričama
Brady suprotstavlja podjednako fascinantne, gotovo nadrealne kadrove prirode,
no bilo je ovo za mene ipak mrvicu sporo, razvučeno, čak i dosadno. Svejedno je
"Island of the Hungry Ghosts" osvojio brojne nagrade na svjetskim
festivalima, između ostalih dobio je glavnu nagradu u Tribeci, nagrađen je u
Nyonu, Bombaju, Edinburghu i Adelaideu.
Primjedbe
Objavi komentar