PLAC ZABAW (2016,POLJ) - 6,5/10



Dobio je Bartosz Kowalski za "Plac zabaw" ili "Igralište" nagradu za najbolji poljski debitantski film, a ovu minimalističku i neočekivano uznemirujuću i šokantnu dramu podijelo je u šest poglavlja. U filmu pratimo posljednji dan školske godine iz perspektive troje djece od 12 godina u ozbiljnim problemima, a svako poglavlje sve je šokantnije i šokantnije od onog prethodnog da bi eskaliralo u teško opisivoj i zastrašujućoj završnici koja gledatelja jednostavno ostavlja bez teksta. Gabrysia je tipična štreberica, povučena bucmasta djevojčica koja je potajno zaljubljena u kolegu iz razreda Szymeka i odlučila mu je to reći posljednjeg dana škole. Szymekov najbolji prijatelj i kompanjon u pakostima je Czarek, a u uvodna tri poglavlja upoznat ćemo životnu priču svakog od ovih klinaca, što bi nam navodno trebalo pomoći da kasnije bolje shvatimo njihove postupke, no ono što će ova dva mala zlikovca napraviti je naprosto nemoguće shvatiti i razumijeti.

Obojica dolaze iz problematičnih i siromašnih obitelji, a da su obojica destruktivni i da u sebi skrivaju neko zlo i sociopatske odlike shvatit ćemo vrlo brzo. Tako Czarek ne podnosi svog malenog brata, bebu koja stalno plače, dok Szymek u početku djeluje kao brižan sin koji skrbi o hendikepiranom ocu u kolicima, no nakon što ga nahrani, opere i pospremi u krevet, on starog propisno izmlati i tad nam postaje jasno da ovdje nešto ne valja. I obojica očito jako dobro svoju mračnu stranu skrivaju u školi, nastavnici misle da su oni tipični balavi fakini, možda malo zločestiji i zaigraniji od prosjeka, no ništa ne da naslutiti da bi oni bili opasni socipati. Tako kada Gabrysia poslije škole pozove Szymeka da se nađu jer mu ona ima nešto važno za reći, neće ni pomisliti da će on to prenijeti svom kompanjonu, koji će snimati svo to vršnjačko nasilje i zlostavljanje, a taj susret vodit će tek nečemu zaista užasnom i groznom.

Ako se slučajno odlučite na gledanje ove poljske gotovo pa doku-drame, hiperrealistične priče koja se razvija polako, sporog je tempa (iako film traje nešto manje od 80 minuta), nemojte reći da vas nisam upozorio jer samo finale je zaista, zaista šokantno, tim više jer nešto slično ni u snu nisam očekivao. Iako nakon nekog vremena postane jasno da su ova dva mala huligana sposobna za sve, na ono što će učiniti ništa te ne može pripremiti, a pitanje koje je nemoguće izbjeći nakon gledanja ovog filma je mogu li djeca sama po sebi biti zla ili ih takvom napravi život? Iako nigdje ne piše da je ovaj film snimljen prema istinitom događaju, gotovo identičan zločin onome što će počiniti Czarek i Szymek dogodio se u Engleskoj 1990. godine.

Primjedbe