Corneliu Porumboiu jedan je od rumunjskih
filmaša mlađe generacije koji se već s prvim filmom "12:08 East of
Bucharest" predstavio kao jedan od najprominentnijih autora tamošnjeg
novog vala. Stilski i tematski njegovo se stvaralaštvo u potpunosti naslanjalo
na ostale tipične i upečatljive filmove koji su u prvom desetljeću 21. stoljeća
stizali iz Rumunjske, bile su to cinične priče o životu u tranziciji i društvu
koje se jako dobro sjeća života pod Čaušeskuovim komunizmom. Mnogi koji poznaju
Porumboiuovo stvaralaštvo iz ranijih godina, mogli bi prilično ostati u čudu
već kod prvih kadrova "Zviždača" jer nije to više onaj tipični njegov
i novovalno rumunjski sirovi, naturalistički stil, već i vizualno ovaj
crnohumorni krimić djeluje kao tipična moderna američka ili europska
produckija.
Nažalost, i po kvaliteti "The
Whistlers" predstavlja i određeni korak unatrag za ovog zanimljivog
autora, no svejedno je ovaj film ušao u glavni program festivala u Cannesu
2019. godine, a zapravo i ne čudi da nije osvojio nikakvu nagradu. Naravno, to
ne znači da je "La Gomera", kako se naziva ovaj film u originalu,
slab, no od početka pa sve do kraja djelovalo mi je ovo dosta čudno i trebalo
mi je dosta vremena da zapravo povežem o čemu se ovdje radi. Kreće ovdje Porumbiou
onako "in medias res" te će se dosta komplicirana i kompleksna priča
polako razotkrivati, a dosta dinamična priča ne samo da je ispričana iz
perspektive nekoliko likova, već je i radnja nelinearna i skačemo stalno iz
sadašnjosti u prošlost, kao da je pomalo htio i parodirati klasični neo-noirovski žanr.
U sadašnjosti upoznajemo glavnog lika,
policijskog inspektora Cristija (vjerojatno najpoznatiji rumunjski glumac Vlad
Ivanov), koji je upravo stigao na Kanarsko otočje u Španjolskoj kako bi naučio
fućkati. Uskoro ćemo saznati kako se inspektor iz odjela za narkotike upetljao
u opak slučaj i odlučio igrati paralelno za obje strane - i za policiju i za
kriminalce koji su planirali preko mutnog poduzetnika oprati čak 30 milijuna
eura. U pomalo noirovskom štihu, Cristi se potpuno zakačio za femme fatale
Gildu (Catrinel Marlon, nekadašnju atletičarku koja je sportsku karijeru
zamijenila manekenskom, a potom se bacila u film), djevojku kontroverznog
poduzetnika Zsolta, čija je tvornica madraca zapravo paravan za španjolske
krijumčare drogom. S obzirom da su Cristijevi nadređeni u policiji shvatili da
on igra neku igru, ne samo da se prisluškuje i prati njegov dom i njegovi
telefoni, već netko budno prati svaki njegov korak, španjolski krijumčari su ga
doveli k sebi kako bi ga naučili fućkati.
I to učenje fućkanja nije iz neke zafrkancije,
već im je cilj naučiti Cristija taj znakovni jezik kako bi na taj način mogao
izbjeći prisluškivanja i praćenja te im signalizirati ono što ih zanima jer u
igri je ipak 30 milijuna eura. Tako će dok ga svi prate, Cristi pokušati
navigirati kroz cijelo čudo izazova i problema, a putem ćemo susresti tipično
korumpirano, pokvareno rumunjsko društvo koje jako dobro znamo iz njihovih
prijašnjih filmova. Moglo bi se "The Whistlers" nazvati i tko će kome
smjestiti na rumunjski način, a definitivno je ovo jedna od onih genijalno
strukturiranih, do bola kompliciranih i zahjevnih priča kojoj treba prići
potpuno koncentriran i koja onda nudi i mnogo toga zauzvrat. Odiše cijela ova
čak i pomalo apsurdna priča i crnim humorom, a bio je ovaj film i rumunjski
kandidat za Oscara, no nije na kraju došao do nominacije. Prikazan je "The
Whistlers" nakon Cannesa na brojnim svjetskim festivalima, a u izboru za
rumunjski film godine odnosno Gopo Awards nominiran je praktički u svim
kategorijama.
Primjedbe
Objavi komentar