Prva asocijacija na Haiti za mnoge je voodoo,
tamošnja kombinacija religije i čarobiranja, a i sam spadam upravo u tu kategoriju.
Kad naslutim da se u nekom filmu tematizira voodoo odmah se sjetim dobrog,
starog Lyneovog "Angel Heart" s Mickeyjem Rourkeom i Roberom DeNirom,
no ni u najgorim noćnim morama nisam mogao zamisliti da bi film o vuduu mogao
biti tako dosadan, spor i naporan kao što je to bio slučaj s dramom /
fantazijom Francuza Bertranda Bonella. Doduše, i ranije sam gledao neke
Bonellove filmove (Nocturama) tako da sam mogao donekle i pretpostaviti da neće
tu baš nešto frcati od uzbuđenja, no "Zombi Child" bio je jedan od
onih sporovoznih filmova uz koje vožnja Hrvatskim željeznicama djeluje kao
rally utrka. I što je najbolje od svega, počelo je ovdje sve zbilja dobro.
Krećemo ovdje na Haitiju 1962. godine, u ranim
godinama vladavine tamošnjeg diktatora Papa Doc Duvaliera, kada su progoni
oponenata bili na vrhuncu. Upravo u to vrijeme jedan će siromašni seljak biti
vraćen iz mrtvih kako bi mogao raditi na plantaži šećerne trske. No, vrlo brzo
selimo u Pariz današnjice, gdje djevojka porijeklom iz Haitija pohađa elitnu
školu u koju mogu ići samo ona djeca čiji su preci nekoć zaslužili medalju
časti. No, ta tamnoputa djevojka koja itekako strši u većinom bijelom razredu
zapravo je potomak istog onog zombificiranog Haićanina s početka filma i u
Pariz je doselila nakon što su joj roditelji poginuli u potresu 2010. godine. U
jednom trenutku ona će svojim prijateljicama otkriti obiteljsku tajnu, a jednu
od njih ta će priča o magiji, čarobiranju i voodoou navesti da upravo uz pomoć
magije pokuša promijeniti neke stvari u svom životu.
Povremeno ćemo se vraćati na Haiti šezdesetih
i pratiti sudbinu neumrlog tipa koji ni u smrti nije uspio izbjeći gotovo pa
robovski rad na plantaži, a priča o neumrlom tipu ili zombiju ovdje se može
promatrati i kao pomalo uznemirujuća metafora na nesretnu tinejdžersku ljubav.
No, bilo je ovo zaista presporo za moj ukus i previše vremena mora proći da
bismo dočekali zbilja zanimljiv, katarzičan i upečatljiv finiš filma. Tako, ovo
je jedan od onih filmova uz koje se treba naoružati strpljenjem. Inače, na
ideju za ovu priču Bonello je došao na temelju legende o Haićaninu po imenu
Clairvius Narcisse, za kojeg se tvrdilo da je u voodoo obredu nakon smrti
pretvoren u zombija. Ovog slučaja prisjetit će se možda poznavatelji horora jer
se njime u svom filmu "The Serpent and the Rainbow" iz 1988.
pozabavio i Wes Craven. Prikazan je "Zombi Child" na brojim svjetskim
festivalima, tako i na redateljskoj večeri u Cannesu, no sumnjam da će ovo biti
jedan od onih filmova koji će se posebno dugo pamtiti.
Primjedbe
Objavi komentar