Imala je ova sporovozna arty obiteljska drama
u Panorama sekciji festivala u Berlinu, čak je osvojila i poneke nagrade ondje
pa i na nekim drugim ne pretjerano poznatim festivalima, no nije "A Dog
Barking at the Moon" bio film po mom ukusu. Debitantica Lisa Zi Xiang
snimila je dosta statičan film, sporog ritma s dugim kadrovima snimljenim
statičnom kamerom, a riječ je o obiteljskoj sagi čija se radnja zbiva u
različitim vremenskim periodima kojoj je u središtu priče ženino otkriće muževe
homoseksualnosti. Kada je uhvatila svog muža u klinču s drugim tipom, njihov
život se raspao, no prvenstveno zbog kćeri ovo dvoje ljudi nisu se razvodili.
Sada je njihova kćer odrasla, u međuvremenu je preselila u Ameriku, gdje se
udala za bijelca i u poodmakloj je fazi trudnoće, a nakon više godine izbivanja
vratila se u Kinu kako bi posjetila obitelj.
I polako će na površinu izlaziti i mnoge druge
obiteljske tajne i postat će joj jasno da su problemi u njenoj obitelji počeli
još i prije njenog rođenja odnosno kada je njena mama spontano pobacila sina.
Kako je u Kini tada na snazi bila politika jednog djeteta, njeni roditelji
nakon nje nisu mogli dobiti sina i mama joj je stalno predbacivala krivnju, a
pasivno - agresivnim ponašanjem i maltretiranjem svih, uspjela je ona otjerati
sve oko sebe. Ne i starog jer je čovjek svjestan da bi u slučaju njihovog
razvoda mama postala teret svojoj kćeri pošto bi se ova zasigurno preselila k
njoj u Ameriku i svojim iritantnim i užasnim karakterom, vjerojatno bi i njoj
uništila brak. Ktome, stara je u međuvremenu potpala pod utjecaj nekakvog
lokalnog kulta i postala je još napornija, a kćer si je dala misiju pokušati
mamu barem donekle vratiti na normalan put. Posredno se u ovom filmu progovara
i o marginalizaciji LGBT osoba u Kini, koje očito ni tamo nemaju previše sreće,
baš kao ni u ostalim društvima koja i dalje koketiraju s totalitarizmom.
Primjedbe
Objavi komentar