Filmski par Sam Taylor - Johnson (rođena
1967.) i Aaron Taylor - Johnson (rođen 1990.) zajednički su se prihvatili
pisanja scenarija po kontroverznom romanu Jamesa Freya o 23-godišnjem ovisniku
koji je silom prilika završio u rehabilitacijskom centru. Ovaj dvojac upoznao
se na snimanju filma o mladom Johnu Lennonu "Nowhere Boy" u kojem je
glavnu ulogu odigrao upravo Aaron, koji je tada imao 18, a ona 42 godine. Već
sljedeće godine su se zaručili, ubrzo i vjenčali, a bez obzira na zaista veliku
razliku u godinama ovaj brak očito funkcionira i dalje. Bio je ovo i njihov
prvi zajednički film nakon 2009. godine i "Nowhere Boya" jer je u
međuvremenu Sam režirala "50 nijansi sive", dok se Aaron, koji se već
kao tinejdžer proslavio ulogama u blockbusterima kao što su "Kick
Ass", "Godzilla" ili "Avengersi", odlučio posvetiti
nešto ozbiljnijm projektima i graditi karijeru ozbiljnog glumca.
Možda i prvi korak u tom smjeru bila je i
uloga u filmu "Nocturnal Animals" Toma Forda za koju je dobio i
Zlatni globus za najboljeg sporednog glumca (zanimljivo je kako je za Oscara
nominiran bio drugi "sporednjak" iz tog filma Michael Shannon), a i
uloga u ovom filmu itekako je ozbiljna. Iako smo imali priliku nagledati se
filmova i filmova o problematičnim tipovima koji zbog ovisnosti o alkoholu
i(li) drogama završavaju u groznim situacijama, često su to bili zanimljivi
filmovi nabijeni emocijama, koji glumcima nude priliku za dobre nastupe, što
nije propustio ni Aaron. Fina je i režija njegove gospođe koja je pokazala da
je redateljica sa stilom, no ipak ovaj film kvalitetom svog nastupa nosi ne
samo mladi gospodin Aaron, već i ostatak iznimno zanimljive glumačke ekipe u
kojoj su i Billy Bob Thornton, Charlie Hunnam, Giovanni Ribisi i Juliette
Lewis.
Priča se događa 1993. godine, kada nakon
divljačkog provoda nabijenog drogom i alkoholom nakon kojeg je jedva ostao živ,
stariji brat Bob (Hunnam) odlučuje mlađeg, 23-godišnjeg brata Jamesa (Aaron)
poslati u rehabilitacijski centar. Iako je zapravo tek na početku života, James
si je već uspio kompletan organizam uništiti alkoholom i opijatima tako da se
liječnici čude kako je još uopće živ. Već odavno je on uspio dostići onu fazu u
kojoj više ni sam ne zna što je stvarnost, a što su halucinacije i alkoholni
deliriji, a kroz rijetke flashbackove saznajemo poneke detalje iz njegovog
predrehabilitacijskog života i što se to dogodilo s njim da je dako duboko tako
mlad zabrazdio. Od samog početka bit će nam jasno kako je to mladić prepun
bijesa i gnjeva, kojeg izjeda krivnja i koji kao da je potpuno odlučio dići
ruke od samog sebe. James ni ne pomišlja priznati da je ovisnik i smije se na
tvrdnje ljudi oko njega da je to sa čime se on susreće zapravo bolest, već
tvrdi da je ta samodestrukcija zapravo njegov izbor.
I lako je za pretpostaviti, da će se James u
rehabilitacijskom centru početi mijenjati, upoznavat će ondje neke zanimljive
ljude, no jasno da neće to ići baš tako lako. Dobrim dijelom zbog njegove
autodestruktivne prirode ali i zbog toga što on kao da si sam i ne želi pomoći,
bez obzira što je negdje u dubini duše on zapravo dobar, ispravan i
inteligentan mladić. Zanimljivo je kako je vrlo brzo nakon što je James Frey
objavio knjigu "A Million Little Pieces", koju je predstavljao kao
autobiografsku, Warner Bros otkupio prava na ekranizaciju. No, nakon što se
nekoliko godina kasnije otkrilo da je cijela ovo priča miljama daleko od
memoara i da si je Frey dobrano dao mašti za volju, budući film završio je
negdje duboko u ladicama čekajući sretnije dane. Tek krajem 2017. godine Taylor
- Johnsoni su uspjeli preuzeti prava na snimanje filma te su ga snimili u
nezavisnoj produkciji. Nakon što je "A Million Little Piecese"
premijerno prikazan na festivalu u Torontu u jesen 2018. godine, trebalo je
proći još više od godinu dana kako bi ga preuzeo netko od distributera, da bi
se na kraju ipak pokazao kao sasvim pristojnim filmom.
Primjedbe
Objavi komentar