Iz Čilea nam stiže ova silno ambiciozna,
staromodna, sporovozna i dugačka epska saga, čija se radnja proteže u dobrih
sedamdesetak godina, koja je bila i kandidat za Oscara ove zemlje, no nije
" ..Y de Pronto el Amanecer", kako se naziva u originalu, usjela
dohvatiti nominaciju. Pancho Escritor, za prijatelje Pingvin, danas je čovjek
duboko u sedamdesetim godinama života, koji se nakon više od 40 godina života u
prijestolnici Santiagu vratio u rodno selo u najjužnijoj čileanskoj pokrajini
Patagoniji kako bi pronašao inspiraciju za knjigu koju piše. No, osim
inspiracije, pronaći će on na krajnjem jugu i mnogo više, a čileanski veteran
Silvio Calozzi koji je napisao scenarij i režirao film, vodi nas u Panchovu
priču u nekoliko vremenskih razdoblja.
U prvom smo dijelu u sadašnjosti, kada Pancho susreće
ljude koje desetljećima nije vidio i pokušava raščistiti s prošlošću. Potom nas
on kao narator u svojim sjećanjima vodi u četrdesete kada je bio dječak i te
epizode odišu klasičnim latinoameričkim magijskim realizmom začinjenim s malo
felinijevštine jer ta dječja sjećanja kao da se miješaju s fantazijom i maštom.
Potom idemo na prijelaz iz šezdesetih u sedamdesetih, kada ćemo saznati ne samo
što ga je formiralo kao osobu, već i zbog čega je morao pobjeći iz sela. Jasno
da to ima veze s vojnim udarom i dolaskom na vlast vojne hunte, a taj dio
nekako mi je bio i najproblematičniji i najrazvučeniji i zbog toga film i traje
nešto više od tri sata.
I svakako je ovo i više nego kompleksna priča,
prepuna simbolike, i vizualno i više nego upečatljiva s nevjerojatnim
krajolicima samog juga Amerike, no ipak je bio "...And Suddnely the
Dawn" previše razvučen i dosta neujednačen. Calozzi si je odlučio uzeti
puno vremena, ni na trenutak brzajući ispričati ono što je zamislio, a ovo je
definitivno potpuno zaokružena priča s jasnom humanističkom notom. Kao i sve
slične epske sage u kojima se na živote, propuštene prilike, možda pogrešne životne
odluke gleda iz završne, retrospektivne faze, ima tu i puno životne mudrosti (i
sam Calozzi je već duboko u sedamdesetim godinama života, kao i njegov glavni
lik u kojem, sasvim sigurno, ima i puno samog redatelja), a iako je zbog svoje
dužine, ovo na trenutke težak i naporan film za gledanje, svakako ima više
pozitivnih strana, nego mana.
Primjedbe
Objavi komentar