U jednom od svojih najpoznatijih i
najslavnijih filmova, čuveni ruski avangardni filmaš Andrej Tarkovski pozabavio
se likom i djelom srednjovjekovnog ruskog slikara Andreja Rubljeva. Mnogi
filmski kritičari upravo "Andreja Rubljeva" smatraju jednim od
najboljih umjetničkih filmova svih vremena, a u filmu koji zbog raznih cenzura
i sličnih zahvata postoji u bezbroj verzija (posljednja redateljska verzija
samog Tarkovskog traje 183 minute) Tarkovski nas vodi u srednjovjekovnu Rusiju
ranog 15. stoljeća. Naravno da ovo nije tipični biografski film iako je "Andrej
Rubljev" ujedno možda naracijski najlinearniji i najčišći film Tarkovskog,
a sudbinu slavnog slikara, kao i Rusije, pratimo kroz osam poglavlja.
Nije ovo klasična povijesna drama iako tu puno
možemo saznati o životu na području današnje Rusije u srednjem vijeku te
pratimo borbe za prevlast tamošnjeg plemstva, kao i tatarske invazije, a
prikazano je sve to nevjerojatno realistično. A opet nekako poetično, kao na
pola puta između sna i jave, meditativno, na trenutke nevjerojatno šokantno, a
potom umirujuće i taktilno. Bavi se ovdje Tarkovski temama kao što su
umjetničke slobode, religioznost, sloboda izbora te mogućnost umjetničkog
izražavanja u represivnim režimima, a u središtu pažnje je i pravoslavlje kao
jedan od kamena temeljaca ruskog povijesnog identiteta, zbog čega je
"Andrej Rubljev", između ostalog, dugo bio cenzuriran i zabranjen u
Sovjetskom savezu, da bi konačno bio prikazan u iskasapljenoj verziji.
Svako poglavlje filma, smješteno u razdoblje
od 1400. do 1424. godine, prati određenu epizodu iz života slikara ikona i
budućeg sveca, a iako on u svim tim poglavljima odnosno epizodama nije glavni
lik, uvijek se on nalazi negdje u blizini svih tih važnih povijesnih događaja.
Ujedno, svi ti turbulentni, često i iznimno nasilni i tipično srednjevjekovno
brutalni događaji utjecat će na Rubljeva i njegovo stvaralaštvo. Iako vremenski
pojedina poglavlja razdvajaju godine, ponekad i čitavo desetljeće, Tarkovski je
složio nezaboravni i čudesni poetični kolaž i scene koje se savršeno
nadopunjuju. Na ideju za snimanje filma o Andreju Rubljovu, Tarkovski je došao
još 1961. godine za vrijeme snimanja svog prethodnog filma "Ivanovog
djetinjstva", a na scenariju su on i tadašnji mu suradnik, kasnije također
istaknuti ruski filmaš, Andrej Končalovski, radili više od dvije godine.
Kako bi film bio povijesno što autentičniji i
precizniji, scenaristički dvojac proučavao je srednjovjekovne zapise, kronike i
knjige te umjetnička djela, bez obzira što je Tarkovski od početka isticao da
mu nije intencija snimanje klasičnog povijesnog ili biografskog filma.
"Andrej Rubljev" možda bi se najpreciznije mogao opisati kao film
kojim se željelo pokazati kakva je bila veza između događaja koje je preživio i
kojima je svjedočio s kreativnim karakterom i stvaralaštvom umjetnika, a
Rubljeva je izabrao zbog njegove važnosti za rusku kulturu. Čim se film
pojavio, odmah je šokirao mnoge zbog nasilja i okrutnosti, posebno u dijelu u
kojem prikazuje tatarska pustošenja i uništavanje grada u koji su upali.
Primjedbe
Objavi komentar