Nijemac Joseph Beuys bio je sve samo ne običan
umjetnik pa bi svaki pokušaj da se o njemu snimi običan i prosječan biografski
dokumentarac vjerojatno bio osuđen na neuspjeh. Toga je jako dobro svjestan bio
ugledni njemački dokumentarist Andres Viel, koji nam donosi priču o
konceptualnom umjetniku koji je vrhunac popularnosti dosegnuo sedamdesetih
godina prošlog stoljeća, kada je čak neko vrijeme bio popularniji od Andyja
Warhola. No, Beuys nije bio sam konceptualni umjetnik, već je on ujedno bio i
društveni aktivist, jedan od osnivača njemačke stranke zelenih, radikalan tip s
potpuno avangardnim idejama koji je želio mijenjati svijest ljudi. Svatko može
biti umjetnik i sve može biti umjetnost jedna je od nizu legendarnih Beuysovih
izreka, a on se svojim stvaralaštvom očito trudio to i potvrditi.
Meni je uvijek izgledalo da su ti konceptualni
umjetnici prvenstveno vrhunski zajebanti, ljudi s genijalnim smislom za humor
koji su nerijetko svoje interne zafrkancije znali podvaliti pod visoku
umjetnost. Tu je i nezaobilazna provokacija, koja bi trebala biti možda i
glavni smisao umjetnosti danas, a Beuys je bio sve to. I vrhunski zafrkant i
vrhunski provokator, kontroverzan i misteriozan tip čije su se izložbe
postavljale u svim vodećim svjetskim muzejima i čije su eksponate i performanse
s oduševljenjem gutali svi ti silni ljubitelji visoke kulture od kojih, kladio
bih se, bar 90 posto nije imalo pojma koji je smisao svega toga. No, kad je već
rečeno da je to u tom trenutku jako popularno i jako moderno, onda su i svi ti
pomodarski nastrojeni tipovi uživali u onome što gledaju, makar im zapravo i
nije bilo jasno u čemu uživaju i zašto je to umjetnost.
Iako se priča ovog modernističkog dokumentarca
u kojem je velika većina sadržaja izvučena iz arhive uz tek minimalni broj
intervjua s još uvijek živima svjedocima vremena, vrti oko Beuysovog umjetničkog
stvaralaštva, i njegova životna priča podjednako je zanimljiva. Dodatnu notu
misterije njegovom liku i djelu daje i njegova priča iz II svjetskog rata kad
je pukim čudom ostao živ kao pilot u Wermachtu, a u kasnijoj fazi filma saznat
ćemo puno o njegovom političkom djelovanju. Ako se to tako može nazvati jer
Beuys je bio nešto što bismo paušalno nazvali anarhistom i njegove ideje i
pogledi na svijet i život bitno su se razlikovali od mainstreama. Iako do ovog
filma za ovog čovjeka zapravo i nisam nikada čuo, definitivno se radi o iznimno
zanimljivom tipu, a premijerno je "Beuys" prikazan u glavnom programu
festivala u Berlinu. Izabran je ovaj film i za najbolji njemački dokumentarac
snimljen u 2017. godini.
Primjedbe
Objavi komentar