Bernardine Williams (Alfre Woodard)
upraviteljica je zatvora u nekoj od američkih saveznih država u kojima se i
dalje prakticira smrtna kazna. S obzirom da je upraviteljica već godinama,
Bernardine je zasigurno u smrt morala poslati brojne nesretnike, a već u
uvodnoj sceni vidimo koliko je to stresan čin ne samo za nju, već i za sve
ostale koji moraju nazočiti tome. Akcija usmrćivanja injekcijom pošla je po zlu
jer osuđeniku nisu mogli pronaći venu i umjesto da je samo mirno izdahnuo, ovaj
nesretnik umro je grčeći se u bolovima i to pred očima ljudi, članova obitelji,
novinara i ostalih znatiželjnika koji to promatraju s druge strane stakla.
Svaki dan pred zatvorom okupljaju se i brojni prosvjednici i aktivisti koji se
zalažu za ukidanje smrtne kazne, a na ležaju za usmrćenje uskoro bi trebao
završiti i Anthony Woods (Aldis Hodge).
On je osuđen na smrt jer je još prije 15
godina prilikom pljačke ubio policajca, no bio je to jedan od onih slučajeva s
bezbroj rupa i nelogičnosti i pitanje je da li je Woods zapravo i učinio zločin
zbog kojeg je osuđen na smrt. Vrijeme prolazi i njegov pravni tim iscrpljuje
sve pravne mogućnosti za novi postupak, pomilovanja i sve što se već može
poduzeti, a Bernardine sve više puca pod pritiskom i sve teže se nosi ne samo s
teretom posla, već i s vlastitim demonima. Zbog posla je zapustila i odnos s
mužem, stalno ima noćne more u kojima sanja sebe na ležaju za izvršavanje smrtne
kazne i sve teže podnosi taj užasni posao u kojima ljude mora ispraćati u smrt,
a život joj se potpuno raspada. Premijerno je ova psihološka drama prikazana na
festivalu u Sundanceu, gdje je "Clemency" dobio i veliku nagradu
žirija te je Chinonye Chukwu postala prva crnkinja ikad čiji je film osvojio tu
nagradu.
Iako smo već bezbroj puta mogli gledati
filmove o osuđenicima na smrtnu kaznu, u prvom planu ovdje ipak nisu standardne
socijalne teme o (ne)ispravnosti te terminalne presude, već upravo ta psihološka,
unutarnja drama čovjeka koji mora živjeti s teretom slanja u smrt brojnih
ljudi, bili oni krivi za ono što su osuđeni ili ne. Taj posao i ta rutina kao
da su iz Bernardine izbrisali i posljednji trag čovječnosti i ona sve više kao
da počinje shvaćati da se bespovratno promijenila uz ovaj posao. Iako je
svjesna da ona nije osudila te ljude na smrt i da bi oni bili pogubljeni i bez
nje, postaje joj jasno da je to što čini krajnje užasno i da mora na čovjeku
ostaviti posljedice. Saznat ćemo da je ona zbog karijere potpuno zapustila
obitelj, da se njezin muž žrtvovao samo kako bi ona mogla napredovati i postati
upraviteljica strogo čuvanog zatvora, a sada, pred kraj poslovne karijere,
shvaća da je sve to žrtvovala uzalud i da to toga definitivno nije bilo
vrijedno.
"Clemency" bi se mogao svrstati u
krug filmova koje bismo mogli opisati i kao tipične karakterne studije i koji
svojom sjajnom izvedbom nosi veteranka Woodard, koja je čak 18 puta bila
nominirana za Primetime Emmy i osvojila ga četiri puta, a još 1984. godine bila
je nominirana i za Oscara. Teška je i mučna ovo priča koja se ravija polako i
više je Chukwu pažnje posvetila razvoju unutarnje drame u glavnom liku, nego
među samim likovima jer bez obzira što bi Bernardine možda da se nju pita i pomilovala
sve te osuđenike na smrtnu kaznu, ona je čista izvršiteljica. Baš ta
bespomoćnost iza koje se godinama skrivala i pokušala si je utuviti u glavu da
ona nema veze s onim što se događa jer bi se to dogodilo i bez nje, počet će je
potpuno izjedati i proganjati.
Primjedbe
Objavi komentar