Zombi apokalipsa stigla je i do Štajerske. I
to potpuno bizarna, groteskna, apsurdistička zombi apokalipsa koju je na način
da izgleda kao amaterski treš snimilo dvoje američkih studenata prema
istoimenom romanu austrijske nobelovke Elfriede Jelinek. No, oni koji su čitali
nešto od Jelinek neka se previše ne uzbuđuju jer ovaj film nema nikakve veze s
njenim inače kompleksnim, metafizičkim djelima, ovo je snimljeno intencijski da
izgleda kao treš, a ovo je jedan od onih filmova koji izgleda tako loše i
jadno, da je zbog toga gotovo dobar i zabavan. Snimljeno je to eksperimentalno,
bez ikakvih dijaloga, već kao u filmovima snimanih dvadesetih godina i prije
nakon pojedinih scena koje su mutne kao da su snimane superosmicom.
"Die Kinder der Toten" zbiva se u
austrijskoj pokrajini Štajerskoj, u inače mirnom planinskom izletničkom
podneblju u kojem žive miroljubivi i jednostavni ljudi, no likovi koje ćemo
ovdje upoznati sve su samo ne takvi. Ovo je jedno krajnje bizarno, groteskno i
idiotsko društvance u kojem recimo imamo i jedan par staraca koji se ne
prestaje ljubiti pred svima, tipove kojima je vrhunac zabave preko lica si
razvlačiti palačinke, a završit će u restoranu u kojem sve počinje i nekoliko
Sirijaca, koji su umjesto "Styrian food" (Štajerska) na ulazu u
restoran pročitali "Syrian food". I ne samo cijela ova ekipa, već i
skoro svi ostali, ubrzo će poginuti u krajnje idiotskoj autobusnoj nesreći, no
svi će se oni vratiti među žive kao zombiji.
I neće se samo oni vratiti među žive, već će
se u okolnim šumama početi pojavljivati duhovi njihovih dvojnika, duhovi
nacista i Židova, koji će skupa kasnije i zaplesati u istom tom restoranu. Sve
je to potpuno apsurdno, nenormalno, krajnje uvrnuto, kičasto, a iako bez
previše smisla, bilo je to čak doneke zabavno, na trenutke i duhovito. Naravno
da ovaj filmski materijal zasigurno nema puno veze s knjigom Jelinek (po čijoj
knjizi "The Piano Teacher" je Michael Haneke snimio svoj kultni film
s Isabelle Huppert), koja je zapravo bila satirični prikaz moderne austrijske
kolektivne amnezije oko nacističke prošlosti, koja je ondje i dalje neki
svojevrsni živi mrtvac. Zanimljivo je da je producent ovog filma bio poznati
austrijski filmaš Ulrich Seidl, a imao je "Die Kinder der Toten" i
sasvim solidan festivalski život, čak je u Berlinu osvojio i nagradu u nekoj ne
pretjerano prestižnoj sekciji.
Primjedbe
Objavi komentar