GREYHOUND (2020,SAD) - 8/10



Toma Hanksa svi znamo kao poznatog glumca koji na vrhuncu ipak bio u prvoj polovici devedesetih kada je osvojio i dva Oscara za najbolju ulogu, no stari Tom povremeno se znao upustiti i u pisanje scenarija i režiranje. Tako je 1996. napisao, režirao i odglumio glavnu ulogu u glazbenoj komediji "That Thing You Do!", a 2011. prihvatio se sve tri zadaće za romantičnu komediju "Larry Crowne". Nakon gotovo deset godina Hanks se ponovno bacio na pisanje scenarija, ovaj puta jednog ratnog filma koji je sam napisao prema romanu "The Good Shepherd" C. S. Forestera iz 1955. godine. Sva je sreća pa je Hanks očito dovoljno pametan i racionalan čovjek i shvatio je da bi režija skupog ratnog spektakla možda bila prevelik zalogaj za njega te je taj zadatak povjerio ipak iskusnijem Aaronu Schneideru.

Scheider je filmsku karijeru počeo kao snimatelj i time se dugo bavio prije no što se posvetio režiji, a nakon misteriozne crnohumorne drame "Get Low" iz 2009. s Robertom Duvallom i Billom Murrayem, "Greyhound" mu je zapravo bio tek drugi dugometražni film. I jednako koliko je "Greyhound" prvorazredni ratno - akcijski spektakl, toliko je to i pomalo komorna, čak klaustrofobična osobna drama koja nas vodi u II svjetski rat i upoznaje sa svim užasima pomorskog ratovanja. I prije no što se Amerika uključila u rat, njemački ratni brodovi i podmornice napadali su trgovačke brodove koji su iz SAD-a i Kanade slali pomoć Velikoj Britaniji. Pomorskom blokadom Atlantika nacisti su željeli Europu odsjeći od Amerike, a njemačke podmornice sijale su strah od Gibraltara pa sve do Norveške i gotovo do obala Amerike.

I samo nekoliko mjeseci nakon što je Amerika ušla u rat, početkom 1942. godine, organiziran je konvoj u kojem se nalazi više tankera i teretnih trgovačkih brodova, koje čuvaju američki i britanski razarači i krstarice, a flotu od ukupno 37 brodova predvodi ratni brod "Greyhound" čiji je kapetan Tom Hanks. Odredište je Liverpool, no svi su svjesni da ih negdje putem čeka zamka nacista i da njemačke podmornice ciljaju i ovaj konvoj. Vrlo brzo ovo će se pretvoriti u iscrpljujuću bitku između savezničkih brodova i njemačkih podmornica, uz koju bez obzira što smo iznad površine mora, imamo nevjerojatno klaustrofobičan i nelagodan dojam, baš kao u tipičnim podmorničkim filmovima. Cijelu priču pratimo iz perspektive kapetana i njegove posade, konstantno smo s kapetanom Hanksom u Greyhoundu i izvrsno se ovdje uspjela prikazati sva brutalnost pomorskog ratovanja.

I dok su svi ostali likovi zapravo potpune epizode i o njima ne saznajemo praktički ništa, a nije da nas to pretjerano i zanima, Hanksov lik je izvrstan i vrlo brzo shvaćamo da je cijela ova situacija i za njega potpuna novost. Odgovornost za desetke brodova i potpuno neiskustvo u stvarnim ratnim situacijama, stvarat će užasni pritisak na kapetana, koji će konstantno prespitivati svoje odluke i poteze, a vremena za reakciju i donošenje odluka je jako malo. Sjajno priča "Greyhounda" balansira iz zaista fantastično režiranih scena po(d)morske bitke i kapetanovih nedoumica, unutarnjih borbi, strahova, predanosti svojoj misiji i nesigurnosti u vlastite sposobnosti. Iako pomalo netipično za slične adrenalinske blockbustere, u devedesetak minuta uspjela se ovdje fino zaokružiti i smjestiti cijela priča začinjena s prstohvatom nezaobilazne patetike na samom kraju.

S obzirom na intenzitet i tempo kojim se stvari ovdje odvijaju te zbog činjenice da ovdje gledatelj, baš kao ni posada, praktički nema ni minute za predah od adrenalinskih uzbuđenja i opanosti, trajanje duže od sat i pol možda bi bilo i kontraproduktivno. Bio je "Greyhound" zapravo i prvi veliki studijski blockbuster koji je umjesto u kinima zbog situacije s epidemijom korona virusa završio na nekoj streaming platformi. Apple ga je od Sonyja otkupio za čak 70 milijuna dolara te je bio "Greyhound" najgledaniji film ikada na ovoj platformi, no nadajmo se da to ipak neće postati praksa. "Greyhound" je jedan od filmova koji bi na gledatelja u savršenim uvjetima odnosno u kino dvorani zasigurno ostavio još jači dojam i zapravo je prava šteta što ga se nije moglo gledati na velikom platnu. 

Primjedbe