Ukrajinka Marysia Nikitiuk smjestila je radnju
svog debitantskog dugometražnog filma u tranzicijske devedesete duboko u
ukrajinsku provinciju, a premijerno je "Koly padayut dereva" ili
"When the Trees Fall" prikazan u sekciji Panorama berlinskog
festivala. Iako je ovo načelno tipična istočnoeuropska realistična priča, imamo
tu trenutke bijega u fantaziju kao svojevrsni eskapizam od surove stvarnosti i to
iz perspektive petogodišnje djevojčice Vitke. Ona s rođakinjom tinejdžericom
Larysom i bakom živi u pitoresknom ukrajinskom selu, koje izgledao kao da je
vrijeme stalo. Prolaze ondje redovito ciganske čerge, djeca se igraju u blatu,
a tinejdžeri prve romantične fantazije ispunjavaju u močvarama nedaleko od
sela.
U tom okruženju upoznat ćemo i plavokosu
Larysu i njezinog dečka Scara, sitnog kriminalca, nasilnika i huligana za kojim
je ona posve poludjela i s kojim planira pobjeći. Zamišljaju oni slobodniji
život, u okruženju u kojem ljudi ne osuđuju njihovu vezu, u kojem se nitko ne
zamara Scarovom kriminalnom prošlošću i u kojem su jednostavno sretniji, no
pokušaj bijega, baš se i neće ispostaviti onako kako je Larysa zamišljala. Kako
to već obično biva, sitni kriminalac će prije bijega morati odraditi još jedan
sitni poslić i onda može krenuti iz početka, no taj sitni poslić ispostavit će
se puno krupnijim od onoga što je zamišljao. U međuvremenu će Larysa, čija
majka bi je najradije primirila udajom za sinom njezine šefice, saznati da je
sličnu subdinu kao ona imala i njena baka koja je u mladosti žrtvovala ljubav s
mladim Ciganinom i odlučila se ponašati onako kako okolina zahtjeva od nje i
igrati po nekim nepisanim tradicionalnim vrijednostima.
Kako će vrijeme prolaziti, tako će se i od
Laryse zahtjevati da se podčini tradiciji i živi onako kako od nje zahtjevaju
majka i baka, no kao što to obično biva, negdje usput će izgubiti onu tipičnu
mladenačku živost, strast i unutarnju želju za životom, slobodom i idealima.
Fino je Nikitiuk uspjela iskombinirati tonalitete, boje i ugođaje pomalo
mistične, bajkovite prirode ukrajinske provincije, mraka i sivila grada, kao i
magični unutarnji svijet mlađahne Vitke. Priča je ovo ujedno i prepuna
simbolike i poetična, a estetski je Nikitiuk uzore pronašla u stvaralaštvu
Andrzeja Wajde, Andreja Tarkovskog ili Carlosa Reygadasa, što je, čini mi se,
dosta trendi kod mladih autora posljednjih godina. Također, nemoguće je ne
povući paralele s još jednim relativno recentnim ukrajinskim filmom,
"Plemya" Myroslava Slabošpickog, koji je isto povremeno znao šokirati
neočekivanim nasiljem i emocionalnim intenzitetom, a definitivno je "When
the Trees Fall" film koji zaslužuje i više nego prolaznu ocjenu.
Primjedbe
Objavi komentar