O kokainskim kartelima, kriminalnim
organizacijama i bešćutnim ubojicama koji već desetljećima siju strah, ubijaju
i masakriraju Meksikom već smo se imali priliku nagledati svega i svačega, no dokumentarac koji
je snimio ugledni i nagrađivani meksički dokumentarist Everardo Gonzalez doslovno
je film od kojeg se ledi krv u žilama. Bilo je ovo i više nego uznemirujuće,
šokantno i potresno jer Gonzalez nam iz prve ruke donosi priče ne samo onih
koji su nastradali od tih nasilnika, već o grozotama koje su radili, govore i
sami kriminalci, dok policajci i vojnici otkrivaju kako su i oni sami bili
kotačić u mašini koja nezaustavljivo melje sve ispred sebe. Djelovalo je ovo
brutalno i nevjerojatno strašno bez obzira što nije prikazan niti jedan kadar
tih obračuna, krvoprolića i ostalih užasa koji se događaju na ulicama meksičkih
gradova i sela. Dovoljno je bilo samo slušati priče svih tih ljudi kako bi
gledatelj donio zaključak da je situacija ondje i više nego užasavajuća.
No, kako bi djelomično zaštitio identitet
svojih sugovornika, svim tim ljudima na glavu su stavljene groteskne maske tako
da cijela situacija djeluje još nadrealnije i nestvarnije, a svi ti ljudi na
taj način kao da su dodatno dehumanizirani. Sve užase koji su oni proživjeli u
njima su morali uništiti mnogo toga ljudskoga i pretvoriti ih u olupine od
ljudi i uvijek ću se gledajući ovakve priče pitati kako netko može nastaviti
živjeti nakon što doživi i proživi ovakve stvari. Između ostalih imamo ovdje i
svjedočanstva ljudi koji su kao 14-godišnjaci postali članovi bandi i koji kroz
suze priznaju kako su ubijali ljude za nekoliko dolara, kao na ispovjedi
priznaju sve užase koje su činili. Imamo i one pred čijim su očima poubijani
svi njihovi članovi obitelji, kako su im zapaljene kuće, kako su ih policajci i
vojnici, ljudima kojima bi trebali vjerovati, hladno izručili bešćutnim
ubojicama.
Pomalo me po šokantnosti, ali i po tematici
"La Libertad del Diablo" ili "Devil's Freedom" podsjetio na
izvanredni dokumentarac Joshue Oppenheimera "The Act of Killing"
otprije nekoliko godina, a bio je to već treći film koji je Gonzalezu donio
nagradu za najbolji meksički dokumentarac godine. Film je to nevjerojatno
mračne i tragične poetike, priča snimljena s beskrajnom empatijom koja je i
svojevrsni krik i vapaj da se konačno poduzme nešto po pitanju svog tog
besmislenog nasilja i zla koji ondje vlada. Premijeru je "La Libertad del
Diablo" imao na festivalu Berlinu, gdje je dobio nagradu Amnesty
Internationala, a prikazan je potom gotovo na svim najvažnijim svjetskim
festivalima dokumentarnog filma. Također, u izboru za meksički film godine imao
je čak sedam nominacija, između ostalih i za najbolji film godine.
Primjedbe
Objavi komentar