Velšanin Gareth Jones bio je prvi novinar koji
je na zapadu uspio objaviti priču o onome što se stvarno događa u Sovjetskom
savezu početkom tridesetih godina. Dok je dobar dio zapadnog svijeta još uvijek
itekako osjećao posljedice krize uzrokovane padom burze 1929. godine, iz SSSR-a
su stizale priče o čudesnom ekonomskom procvatu i nevjerojatnom rastu
gospodarstva. Ambiciozni mladi novinar početkom 30-ih je reputaciju stekao
intervjuom s Adolfom Hitlerom, a zahvaljujući poznanstvu s bivšim britanskom
premijerom Lloydom Georgeom, uspio je 1933. ishoditi vizu za Moskvu, gdje se
nadao intervjuu sa Staljinom. Želio je ovaj znatiželjni avanturist iz prve ruke
saznati kao je brkati diktator uspio tako kvalitetno provesti petoljetni plan i
kako je to moguće da dok cijeli zapadni, kapitalistički svijet grca u
problemima, u Sovjetskom savezu cvijeta tisuću cvijetova i sve je divno i
krasno.
Odmah po dolasku, Jonesu je puno toga bilo
čudno, prvenstveno zabrana slobode kretanja, nestanci, a iako nije imao
dopuštenje za napuštanje Moskve, uspio je on sjesti na vlak i zaputiti se prema
Ukrajini. A ondje je imao što za vidjeti. Prazna sela, ljude koji doslovno na
ulicama umiru od gladi, kanibalizam s jedne strane, a prisilno prikupljanje
žita za izvoz s druge strane. Sama po sebi ova je priča bila ne obećavajuća,
već je nudila nevjerojatan potencijal i tim sam ostao neugodno iznenađeniji što
je iz ovakvog predloška ispao u najboljem slučaju prosječan film. Pogotovo što
ga je režirala ugledna i iskusna Poljakinja Agnieszka Holland, majstorica koja
ima itekakvog iskustva sa sličnim raskošnim i velikim produkcijama. No,
"Mr. Jones" djelovao mi je nekako previše površno, plitko,
staromodno, kao takvi povijesni filmovi koji su se snimali za vrijeme Davida
Leana i pedesetih i šezdesetih su još i držali vodu, ali danas to baš i ne
prolazi.
Najproblematičniji mi je ovdje svakako bio
scenarij koji je napisala mlada američka novinarka i povjesničarka podrijetlom
iz Ukrajine Andrea Chalupa. Baš ta hladnoća i očita nesposobnost da se inače
šokantna, užasavajuća i jeziva istinita priča o milijunima ljudi koji su umrli
od gladi samo kako bi Staljin mogao prodavati priče o ekonomskom čudu i žitom
koje je ljudima Ukrajine značilo život plaćati navodni progres, me najviše
zaprepastila. Očekivao sam da će ovo biti jedan od filmova koji moraju dirnuti
gledatelja, no sve je to ostalo nekako hladno, a situaciju nije uspijela
spasiti ni inspirirana režija Holland, sasvim korektna gluma i izvanredna
fotografija. Svakako stoji da je izvanredno sve ovdje stavljeno u povijesni
kontekst pa se tako na početku Britanci sprdaju iz Hitlera misleći da je on
najobičniji cirkusant, no Jones koji je neko vrijeme proveo u Njemačkoj nakon
njegovog dolaska na vlast, upozorava ih što bi moglo uslijediti.
Dobro je prikazana i opća klima na zapadu
nakon velike ekonomske krize, kada još nije bilo izvjesno da će se ekonomija
oporaviti, a istovremeno su s istoka počele stizati priče o socijalističkom
čudu, koje nitko nije demantirao. Zanimljiva je to priča u kontekstu i
današnjice i nezaobilaznih lažnih vijesti odnosno Fake Newsa jer svi dopisnici
iz Moskve redakcijama su slali samo hvalospjeve o Staljinu i ekonomskom
progresu. Najveća je šteta što scenarij nije doradio netko s više iskustva u
filmu koji bi vjerojatno prepoznao da tu ima previše faktografskih podataka, a
premalo emocija, što je za ovakav film ključno. Svejedno je i takav film o
"Mr. Jonesu" dogurao do službenog programa festivalu u Berlinu, gdje
nije osvojio niti jednu nagradu.
Primjedbe
Objavi komentar