REVERSAL OF FORTUNE (1990,SAD) - 7,5/10



Jedinog Oscara u dugoj i bogatoj karijeri poznati britanski glumac Jeremy Irons osvojio je za glavnu ulogu u ovoj misterioznoj biografskoj drami koja se može promatrati i kao nemilosrdna satira bogatih i dokonih elita. Iako je, barem po meni, Irons u životu imao i bezbroj boljih uloga od ove grotesknog europskog aristokrata koji je sve svoje životne ambicije ostvario "udajom" za bogatu američku nasljednicu s istočne obale, izabran je Irons prije, recimo, Kevina Costnera u "Plesu s vukovima". Roberta De Nira za "Buđenja", Gererda Depardieua u "Cyranu de Bergeracu" ili Richarda Harrisa u "The Field". Bila je to zapravo i jedina nominacija koju je Irons ikada dohvatio iako je ovaj tipični predstavnik britanske škole glume koji je počeo u kazalištu da bi tek kasnije preselio na televiziju i film, briljirao u Cronenbergovim "Dead Ringersima" ili "The Mission" te ga po tim ulogama ponajviše i pamtim.

Irons će se ovdje naći u ozbiljnim problemima jer je njegov lik Claus von Bülow optužen za pokušaj ubojstva svoje bogate supruge Sonny (Glenn Close), koja je završila u komi nakon što je poslije božićne zabave završila u dijabetičkom šoku. Claus je optužen, potom i vrlo brzo osuđen jer na prvu sve pokazuje da joj je on podmetnuo inzulin kojim se predozirala. Ne pretjerano skladan odnos sa ženom, kao i njegovo hladno, asocijalno, bahato i nadmeno držanje, bitno su utjecali na činjenicu da su svi uvjereni kako ju je Claus ubio, a kako bi pokušao dokazati svoju nevinost, za žalbeni postupak pred vrhovnim sudom, on će angažirati inovativnog profesora prava Alana Dershowitza (Ron Silver). Iako je i sam u početku uvjeren da je Claus kriv, Dershowitz će ga pristati zastupati i uz pomoć svog tima studenata raditi na slučaju, a usput ćemo polako saznavati detalje o ovom misterioznom slučaju.

Kroz flešbekove često ćemo se vraćati u prošlost i na taj način otkrivati brojne detalje o odnosu Sunny i Clausa, a bio je "Reversal of Fortune" gotovo tipična sudska drama kakve su se često snimale u drugoj polovici osamdesetih i u devedesetima. Snimljen je ovaj film po stvarnim događajima i stvarnim ljudima, a scenarij je Nicholasa Kazana (Fallen, Enough), koji je čak bio i nominiran za Oscara za najbolji adpatirani scenarij, napisao po knjizi profesora Dershowitza o ovom slučaju. Režija ovog filma donijela je i jedinu nominaciju za švicarskog filmaša Barbeta Schroedera, koji je karijeru počeo kao producent novovalnih filmova koje su snimali Godard i Rivette da bi osamdesetih dogurao do Hollywooda. Ondje je imao i nekih uspjeha, a osamdesetih je čak osvojio i Zlatnu palmu u Cannesu za legendarni "Barfly" s Mickeyem Rourkeom. 

Primjedbe