THE INHERITANCE OF FUCKOFFGUYSGOODDAY (1992,ČEŠ) - 8/10



Vera Chytilova bila je avangardna češka filmašica i jedna od pionirka pokreta zvanog čehoslovački novi val, koja je završila na crnoj listi nakon sovjetske intervencije 1968. godine i na dulje vrijeme zabranjeno joj je snimanje filmova. Kako bi preživjela tijekom sedamdesetih, pod imenom svog muža snimala je reklame, a tek u drugoj polovici sedamdesetih, ponovno joj je dopušteno snimanje filmova. I to se vjerojatno ne bi dogodilo da komunistički aparatčici nakon više godina nisu shvatili da su zabranjivanjem autora poput nje ili Menzla i protjerivanjem autora poput Miloša Formana potpuno uništili čehoslovački film i da ljudi uopće ne gledaju filmove koji su se tada snimali u Čehoslovačkoj. Da joj se ponovno dopusti snimanje filmova dobrim dijelom je utjecao i pritisak međunarodne filmske zajednice.

Iako je i dalje najpoznatija po svom avangardnom i kontroverznom filmu iz 1966. godine "Daises" (Sedmikrasy), koji ju je ponajviše i doveo u probleme s vlastima, Chytilova se snimanjem filmova nastavila baviti i nakon razdvajanja Češke i Slovačke. Upravo ovaj film neobičnog imena koji se u originalu naziva "Dedictví aneb Kurvahosigutntag", a međunarodni prijevod mu je "The Inheritance of Fuckoffguysgoodday" vjerojatno je i njezin najpoznatiji film snimljen u tom razdoblju. Scenarij za ovaj film napisala je zajedno s poznatim češkim glumcem Bolekom Polivkom (Divided We Fall), kojeg je tijekom osamdesetih redovito angažirala u svojim filmovima. Polivka je ovdje i odglumio glavnu ulogu, seoskog pijanca Bohuša koji će naslijediti bogatstvo i početi živjeti kao pijani milijarder u postkomunističkoj Češkoj.

Ova groteskna komedija u Češkoj i Slovačkoj danas uživa kultni status, a iako je snimljena pomalo neobičnim stilom, pomalo na tragu cinema veritea, ovo je priča koja je jako dobro prepoznatljiva na svim ovim tranzicijskim prostorima. Chytivilova i Polivka očito su vrlo brzo prepoznali tu čobanizaciju koja je nastupila uslijed tranzicije i taj trend u kojem su primitivni seljačine (uz dužno poštovanje seljacima) iz opanaka i kožuha uskočili u markirane cipele i Versaceova odjela. Upravo takav je Bohuš, seoski lijenčina, koji gotovo ništa ne radi, a kada i radi, opija se sa svojim kompanjonima i koji živi sa starom tetkom koja mu kuha, pere i čisti dok se on uokolo zajebava. Potpuno neočekivano on će naslijediti milijune, tvornice, zgrade i poslovne prostore u obližnjem gradu, no i dalje će ostati onaj isti sirovi idiot. Samo će sada biti sirovi idiot s gomilom para koji maltretira sve oko sebe i koji misli da može sve što hoće.

Posve je očito da je i ovo jedan od filmova u kojima se satirizira tranzicijski period, a na trenutke sam imao dojam da je ovo gotovo pa lažni dokumentarac jer neke situacije djeluju i više nego stvarno. Posebno tako djeluju scene kada Bohuš s društvom stigne u grad pa u kavanama i restoranima maltretira sve oko sebe, a ljudi koji izgledaju kao da su se ondje slučajno našli sve to gledaju u čudu i nevjerici. Intencijski se ovdje prelaze granice apsurda, nerijetko i dobrog ukusa i namjerno je Bohušev lik dotjeran na razinu karikature tipa koji se preko noći obogatio i postao netko, a do jučer je bio predmet sprdnje. Cijela ekipa koju ćemo vidjeti u ovom nagrađivanom filmu pomalo me podsjetila i na grotesknu ekipu iz legendarne "Noćne more" Željka Malnara ili na ekipe koje smo imali prilike gledati u Kusturicinim filmovima. Iako na trenutke djeluje pomalo isforsirano i repetitivno, definitivno su vrlo brzo Chytilova i Polivka vrlo brzo prepoznali krkanluk i primitivštinu koji se preko brda valjaju.

Primjedbe