Vera Chytilova bila je avangardna češka
filmašica i jedna od pionirka pokreta zvanog čehoslovački novi val, koja je
završila na crnoj listi nakon sovjetske intervencije 1968. godine i na dulje
vrijeme zabranjeno joj je snimanje filmova. Kako bi preživjela tijekom
sedamdesetih, pod imenom svog muža snimala je reklame, a tek u drugoj polovici
sedamdesetih, ponovno joj je dopušteno snimanje filmova. I to se vjerojatno ne
bi dogodilo da komunistički aparatčici nakon više godina nisu shvatili da su
zabranjivanjem autora poput nje ili Menzla i protjerivanjem autora poput Miloša
Formana potpuno uništili čehoslovački film i da ljudi uopće ne gledaju filmove
koji su se tada snimali u Čehoslovačkoj. Da joj se ponovno dopusti snimanje
filmova dobrim dijelom je utjecao i pritisak međunarodne filmske zajednice.
Iako je i dalje najpoznatija po svom
avangardnom i kontroverznom filmu iz 1966. godine "Daises"
(Sedmikrasy), koji ju je ponajviše i doveo u probleme s vlastima, Chytilova se
snimanjem filmova nastavila baviti i nakon razdvajanja Češke i Slovačke. Upravo
ovaj film neobičnog imena koji se u originalu naziva "Dedictví aneb
Kurvahosigutntag", a međunarodni prijevod mu je "The Inheritance of
Fuckoffguysgoodday" vjerojatno je i njezin najpoznatiji film snimljen u tom
razdoblju. Scenarij za ovaj film napisala je zajedno s poznatim češkim glumcem
Bolekom Polivkom (Divided We Fall), kojeg je tijekom osamdesetih redovito
angažirala u svojim filmovima. Polivka je ovdje i odglumio glavnu ulogu,
seoskog pijanca Bohuša koji će naslijediti bogatstvo i početi živjeti kao
pijani milijarder u postkomunističkoj Češkoj.
Ova groteskna komedija u Češkoj i Slovačkoj
danas uživa kultni status, a iako je snimljena pomalo neobičnim stilom, pomalo
na tragu cinema veritea, ovo je priča koja je jako dobro prepoznatljiva na svim
ovim tranzicijskim prostorima. Chytivilova i Polivka očito su vrlo brzo
prepoznali tu čobanizaciju koja je nastupila uslijed tranzicije i taj trend u
kojem su primitivni seljačine (uz dužno poštovanje seljacima) iz opanaka i
kožuha uskočili u markirane cipele i Versaceova odjela. Upravo takav je Bohuš,
seoski lijenčina, koji gotovo ništa ne radi, a kada i radi, opija se sa svojim
kompanjonima i koji živi sa starom tetkom koja mu kuha, pere i čisti dok se on
uokolo zajebava. Potpuno neočekivano on će naslijediti milijune, tvornice,
zgrade i poslovne prostore u obližnjem gradu, no i dalje će ostati onaj isti
sirovi idiot. Samo će sada biti sirovi idiot s gomilom para koji maltretira sve
oko sebe i koji misli da može sve što hoće.
Posve je očito da je i ovo jedan od filmova u
kojima se satirizira tranzicijski period, a na trenutke sam imao dojam da je
ovo gotovo pa lažni dokumentarac jer neke situacije djeluju i više nego
stvarno. Posebno tako djeluju scene kada Bohuš s društvom stigne u grad pa u
kavanama i restoranima maltretira sve oko sebe, a ljudi koji izgledaju kao da
su se ondje slučajno našli sve to gledaju u čudu i nevjerici. Intencijski se
ovdje prelaze granice apsurda, nerijetko i dobrog ukusa i namjerno je Bohušev
lik dotjeran na razinu karikature tipa koji se preko noći obogatio i postao
netko, a do jučer je bio predmet sprdnje. Cijela ekipa koju ćemo vidjeti u ovom
nagrađivanom filmu pomalo me podsjetila i na grotesknu ekipu iz legendarne
"Noćne more" Željka Malnara ili na ekipe koje smo imali prilike
gledati u Kusturicinim filmovima. Iako na trenutke djeluje pomalo isforsirano i
repetitivno, definitivno su vrlo brzo Chytilova i Polivka vrlo brzo prepoznali
krkanluk i primitivštinu koji se preko brda valjaju.
Primjedbe
Objavi komentar