THE SOUND OF SILENCE (2019,SAD) - 6/10



I ovaj je film premijeru imao u meki američkog nezavisnog filma, "Sundanceu", no prošao je ondje prilično nezapaženo. U središtu priče ove dosta čudne, spore misteriozne psihološke drame je čovjek po imenu Peter Lucian (Peter Sarsgaard), tip koji je ima zbilja neobično zanimanje. On je "house tuner" odnosno radi on kao osoba koja kalibrira zvukove u domovima ljudi i namješta ih prema njihovom raspoloženju. Iskreno, nisam ni znao da takvo zanimanje uopće postoji, no više me ništa ne može začuditi pa tako Peter ljudima između ostalog preporučuje koji da toster uzmu jer frekvencija zvuka koji on proizvodi paše uz taj televizor ili onu škrinju. Uglavnom, jedno od onih potpuno nepotrebnih zanimanja, a naš će se čudak naći u velikim problemima kada upozna gospođu Ellen (Rashida Jones), čiji problem nikako ne može riješiti. Ta će spoznaja početi potpuno proganjati i mučitiovog naizgled neobičnog mirnog i staloženog tipa koji uživa u miru i tišini.

No, to nije jedini problem za ovog tipa kojem bih s guštom opalio vritnjak kad bi mi pozvonio na vrata i pitao treba li mi zvučno kalibrirati stan. Ovaj čudak otkrio je kako New York ima svoj urbani uzorak zvukova i da svakom kvartu odgovara pojedini zvuk. Svaki dio grada odašilje nekakav drukčiji ton, a taj ton drukčije utječe na ljude, uvjeren je on, te je spreman svoje otkriće i akademski oploditi. Za čudo, kad se on pojavi sa svojom studijom na sveučilištima, svi će misliti da je potpuno poludio, a počinje ga proganjati opsesija da netko planira ukrasti njegovo otkriće. Vrlo je lako za zaključiti da je ovo jedan izrazito čudan film, jako sporog tempa, koji se tematski smjestio negdje na pola puta između Coppolinog "Prisluškivanja" i "Pi" Darrena Aronofskog. Dakako da je "The Sound of Silence" daleko slabiji film od ova dva filma i ne bih ništa propustio da sam i zaobišao ovo debitantsko dugometražno ostvarenje izvjesnog Michaela Tyburskog. 

Primjedbe