Ponekad zamišljam trenutke kada neki mladi i
nadobudni scenarist i wannabe redatelj dođe s producentima s maestralnom idejom
snimanja horora kakvog još nismo imali priliku vidjeti. Pojavi se tako on i
ekipi koja samo čeka na što će baciti koji milijun ili desetak milijuna
dolara, ponosno kaže da je smislio film o nekoj "Haunted House"
odnosno o kući (nikako ne stanu, duhovi koliko mi se čini baš i ne vole
garsonjere ili jednosobne stanove) ili vili na osami koju opsjedaju duhovi,
demoni ili neka slična bića. Ali, već smo prošle godine pobacali 50 milijuna
dolara u slične horore, kaže možda jedan od producenata nadobudnom budućem
filmašu, i već smo sve vidjeli na tu temu, no hajde, evo ti četiri milijuna
dolara i snimaj. Ali pazi se ako i ti budeš jedan od onih koji će nam donijeti
pušing.
Dobro, režiser psihološkog horora koji se
odaziva na ime "You Should Have Left" i nije neki anonimus, već tip
koji je svojim scenarijima devedesetih pa i kasnije, doprinijeo da isti ti
studiji zarade više od dvije milijarde dolara (deveti najprofitabilniji
scenarist svih vremena). Proslavio se David Koepp pišući scenarije za
blockbustere kao što su "Jurski park", "Nemoguća misija",
"Spider-man", "Anđeli i demoni", "Indiana Jones
IV" ili "Carlitov način", a u međuvremenu je i sam režirao
nekoliko filmova. I svi ti filmovi koje je režirao bili su sve samo ne
blockbusteri od kojih se možda najbolje pamti triler "Rear Window" s
Johnnyjem Deppom. "You Should Have Left" je Koepp snimio po
istoimenom romanu njemačkog pisca Daniela Kehlmanna, pisca najprodavanijeg
romana na njemačkom jeziku od osamdesetih i "Parfema" Patricka
Sűskinda, a njegovo kapitalno djelo u nas je prevedno kao "Mjerenje
svijeta".
Ovaj puta i Kehlmann i Koepp su se malo bacili
na horor i priča se, barem u filmu, većim djelom odvija u izoliranoj kući
smještenoj u velškoj provinciji. Ondje će se na odmor zaputiti jedna američka obitelj.
Theo Conroy (Kevin Bacon, za prijatelje Špekec) umirovljeni je bankar i
multimijunaš koji je u braku s valjda duplo mlađom glumicom, Susannom (Amanda
Seyfried) te imaju oni kćer predškolske dobi Ellu. Theov i Susannin brak je u
ozbiljnoj krizi, on je nevjerojatno ljubomoran i posesivan, smeta mu što ona i
dalje glumi, nerijetko u dosta izazovnim scenama, a kako bi se ponovno povezali
i približili, odlučio je on ženu i kćer počastiti odmorom u mirnoj ladanjskoj,
ali netipično za horore, modernoj kući u Walesu.
Theo se zapravo još nije pomirio s tragedijom
iz prošlosti i pogibijom njegove prve žene, zbog čega ga i dalje mnogi optužuju
da ju je on ubio, a svoj bijes, paranoju, osjećaj krivnje i ljubomoru, pokušava
kanalizirati pišući dnevnik. Već prve noći kako će se smjestiti u kući za odmor
u Walesu, u Ellinoj sobi kao da će se početi prikazivati neke sjenke, a uskoro
će se ispostaviti da lokalci tu kuću zaobilaze u širokom luku jer je smatraju
ukletom. Jasno da će se vrlo brzo ispostaviti da je kuća zaista prokleta i da
je to sve samo ne kuća za odmor, no priča koja je možda i imala potencijala,
nije se uspjela razraditi u nešto posebno originalno in nešto što već na
stotine puta nismo gledali. Iako je Koepp svakako uspio postići prilično jeziv
ugođaj i konstantan osjećaj nelagode, nisu se svi ti intrigantni elementi
uspjeli umijesiti u iznadprosječnu priču i ostalo je tu dosta toga nedorečenog.
Primjedbe
Objavi komentar