Mark Rylance (Bridge of Spies, Dunkirk) je
Magistrator u najzabačenijoj utvrdi Imperija. Iako se specifično ne ističe
koji je to imperij i gdje se nalazi ta zabačena utvrda, može se pretpostaviti
da je riječ o Velikoj Britaniji, a ta utvrda mogla bi se nalaziti negdje u
srednjoj Aziji, recimo u današnjem Afganistanu. Vrijeme radnje je druga
polovica 19. stoljeća, a u utvrdi kojom upravlja Magistrator stanje je naizgled
mirno. No, to će se promijeniti kada u inspekciju stigne pukovnik Joll (Johnny
Depp) s informacijama da se u brdima oko utvrde okupljaju barbari odnosno
lokalni nomadi i spremaju se napasti Imperij. Magistrator je, jasno, zbunjen,
jer on ondje živi već godinama i nije primijetio nikakve naznake nemira ili
sukoba, no groteskni i okrutni pukovnik je neumoljiv.
Sudbinu utvrde i njenog Magistatora pratit
ćemo ovdje kroz četiri godišnja doba, no vrlo brzo postat će nam jasno tko su
zapravo ovdje barbari. Kada na užas Magistratora, pukovnik krene mučiti dvojicu
nomadskih zatvorenika kako bi iz njih izvukao informacije o potencijalnom
napadu, shvatit ćemo da ovo jednostavno ne može dobro završiti. Kako će vrijeme
prolaziti, situacija u utvrdi postajat će sve gora, naizgled mirno okruženje
pretvorit će se u potpuni kaos, a Magistrator će sve više dvojiti o svojoj
odanosti Imperiju, sve dok mu ne postane kristalno jasno da je sve ono što je
strpljivo godinama gradio bilo uzalud. I da je on zapravo nitko i ništa, a da
izgradnja mira i okruženja u kojem se može barem donekle normalno živjeti
nikada i nije bilo nešto što se tražilo.
Nastavio je ovom suptilnom i slojevitom
pustolovnom dramom kolumbijski filmaš Ciro Guerra fantastičan niz koji je
ranije započeo filmovima kao što su "El abrazo de la serpiente" i
"Pajaros de verano". Bio je "Waiting for the Barbarians" i
njegov prvi film na engleskom jeziku i prvi za koji nije dobri Cirro sam
napisao scenarij, već se pisanja prihvatio južnoafrički nobelovac J. M.
Coetzee. Bio je to i prvi scenarij koji je već u poznim sedamdesetim godinama
života napisao ovaj slavni i izvanredni pisac (preporučujem njegov roman
"Sramota" zahvaljujući kojem se i dokopao najvažnije nagrade iz
književnosti), a naravno da mu je kao predložak poslužio njegov istoimeni
roman. Knjigu "Čekajući barbare" Coetzee je napisao još 1980. godine
i roman je to koji tematikom pomalo podsjeća na "Srce tame" Josepha
Conrada, što zapravo i ne čudi jer u oba djela propitkuje se problematika kolonijalizma.
Iako se u filmu stalno osjeća napetost, jasno
nam je da neka latentna opasnost konstantno vreba s drugih strana zidina
utvrde, a ljudi su u strahu od barbara za koje kruže priče da su nevjerojatno
okrutni, tu užasavajuću okrutnost pripremit će netko drugi. Zahvaljujući
prokušanoj recepturi propagande od pripostih ljudi koji izvan granice onog što
zapadnjaci nazivaju civilizacijom mirnim žive tradicionalnim nomadskim
životima, stvorit će se čudovišta od kojih svi strahuju. Ti nesretni ljudi koji
ni da hoće ne mogu ništa napraviti Imperiji potpuno će se dehumanizirati, a
upravo je dehumanizacija svih tih osvojenih i podčinjenih naroda ili plemena i
bilo ono na čemu je kolonizacija oduvijek funkcionirala.
Kako bi civilizirali i humanizirali te
"barbare" doloze dobri i vrli zapadnjaci koji im donose blagodati
europske kulture, silom i mačem nametajući im svoj stil života. Premijerno je
ovaj film koji ima sramotno niske ocjene na IMDB-u (sva sreća pa sam odavno
odustao od procijenjivanja hoću li neki film gledati ili ne prema ocjeni koju
kreira masovni ukus publike) prikazan u službenom programu festivala u Veneciji
2019. godine, a ova iznimna pustolovna drama ujedno je i perfektna karakterna
studija. Iako je Magistrator mogao biti konformist i šutke gledati sve ono što
rade nadređeni mu koji dolaze u njegovu utvrdu, on će postupno shvatiti da ono
što se događa nije dobro i da će se zbog takvog ponašanja njegovih sunarodnjaka
Imperija sama od sebe urušiti. No, iako se Magistratoru mora odati počast zbog nekonformizma,
on kao da ne shvaća da je i sam dio problema i da je na njemu velika
odgovornost za sve što se događa i da ono što je učinjeno nikako ne može
ispraviti.
Nije "Waiting for the Barbarians"
jedan do onih filmova u kojima se treba očekivati previše akcije iako ima tu
dosta zaista šokantnih i užasavajućih scena. I fotografija iskusnog britanskog
direktora fotografije Chrisa Mengesa (dobitnik Oscara za Joffeova "Polja
smrti" i "Misiju"), kao i okruženje su fantastični, bez obzira
što je ugođaj ovdje često komoran pa povremeno ovaj film djeluje kao kazališna
predstava. Zanimljivo je kako je Johnny Depp sam tražio od Guerre da ga
angažira za ulogu pukovnika Jolla i posve je očito da već očigledno ostarjelom
Deppu ovakve uloge grotesknih karikatura od ljudi savršeno odgovaraju. Tu je i
Robert Pattinson koji nastavlja nizati zanimljive uloge u jako dobrim
filmovima, no cijelu ovu priču ipak moćnom izvedbom Magistratora nosi odlični
Britanac Mark Rylance. I ovim filmom Guerra se na veličanstven način nastavio baviti tematikom
eksploatacije i uništavanja rubnih civilizacija, ljudi koji se nisu uspjeli
prilagoditi promjenama koje su ih sustigle i novim vremenima te sudbinama onih koji se nisu znali snaći u novim okolnostima.
Primjedbe
Objavi komentar