Iz Švedske nam stiže biografska pustolovna drama snimljena prema stvarnim događajima iz ne tako davne prošlosti. Točnije, još iz ovog desetljeća, a 438 dana u nazivu filma odnosi se na broj dana koje su švedski novinari Martin Schibbyje (još jedan od sinova slavnog švedskog glumca Stellana Skarsgarda, Gustaf, kojeg se vjerojatno kao druida Flokija najbolje sjećaju oni koji su pratili seriju "Vikings") i Johan Persson (švedski glumac španjolskog podrijetla Matias Varela, kojeg se kao šefa osiguranja Cali kartela Jorgea Salceda možda sjećaju oni koji su pratili seriju "Narcos") proveli u zatvoru u Etiopiji. Nekako sam oduvijek bio slab na ovakve priče, posebno kada su glavni likovi novinari, ljudi koji su za dobru i važnu priču spremni riskirati svoje živote.
Krajem lipnja 2011. godine ovaj dvojac je ilegalno odlučio prijeći granicu između Somalije i Etiopije. Boraveći u Etiopiji naletjeli su na priču o švedskoj naftnoj kompaniji Lundin, čiji je član uprave neko vrijeme bio i u vrijeme događanja ove priče aktualni švedski ministar Carl Bildt. Ovog karijernog diplomata vjerojatno se dobro sjećaju svi oni nešto stariji s ovih prostora pošto je Bildt bio medijator za vrijeme ratova na području bivše Jugoslavije u prvoj polovici devedesetih, a kasnije i posebni izaslanik EU za ovo područje. Bio je on nekoć i švedski premijer, u nekoliko navrata ministar vanjskih poslova, a u međuvremenu je i sedam godina proveo u upravi Lundina, zahvaljujući čemu se dobri stari Carl fino obogatio.
I ne bi tu bila ništa sporno da se upravo Lundin nije našao u središtu skandala s eksploatacijom nafte u izoliranoj etiopskoj regiji Ogaden koja graniči sa Somalijom. Nakon otkrića da je to područje bogato naftom, na tom je području izbio građanski rat između etiopske vlade i revolucionarne organizacije ONLF, separatističke grupe koja se odlučila boriti za samoodređenje Somalijaca koji žive ondje. Zbog te regije Etiopija i Somalija su potkraj sedamdesetih i ratovale te je Etiopija uz pomoć SSSR-a i Kube odnijela pobjedu, no mira na tom području nema i dalje (bar ne za vrijeme radnje ovog filma). Kako bi saznali pozadinu cijelog slučaja i koja je uloga švedske naftne kompanije u čijoj je upravi donedavno bio i aktualni šef diplomacije njihove zemlje, Schibbye i Persson odlučili su riskirati i ilegalno prijeći granicu.
I vjerojatno napravili najveće pogreške u svojim životima jer će ih vrlo brzo ondje uhvatiti etiopska vojska, a potom će završiti u prekrasnom mjestu kao što je zatvor u Addis Abebi pod optužbom ne samo za ilegalni prelazak granice, već i za terorizam. Ono što je za ove novinare koji su prošli cijeli svijet i izvještavali o raznim užasima, u početku možda izgledalo kao još jedna u nizu pustolovina, pretvorit će se u najužasniji i najjeziviji horor. Režiju "438 dagar" potpisuje Jesper Gansland koji je priču svojih sunarodnjaka pokušao iznijeti što preciznije i što stvarnije iako ovo ni u kojem slučaju nije jedna od onih doku-drama, već film pomalo na tragu američkih filmova koji se nerijetko snimaju na sličnu temu. Svejedno, djeluje ovdje sve jako autentično i stvarno, a vrlo brzo će se "438 dagar" iz geopolitičke priče pretvoriti u dramu o sudbinama dvojice ljudi koji su se našli u situaciji u kojoj se sasvim sigurno nitko ne bi volio naći.
Primjedbe
Objavi komentar