Bilo je pitanje dana kad možemo očekivati da će netko početi snimati high-concept političke statement filmove zapakirane u horore na tragu Jordana Peelea i njegovih "Get Out" i "Us", a na tom valu odlučio je zajahati i crno - bijeli dvojac Gerard Bush i Christopher Renz. I krenuo je "Antebellum" zaista maestralno, s fantastičnom uvodnom scenom i neprekinutim dugim kadrom koji nas vodi na plantažu pamuka u Louisiani koji drži konfederacijska vojska na početku građanskog rata u Americi. Nakon nekog vremena uslijedit će prvi u nizu twistova i shvatit ćemo da je glavna protagonistica sociologinja i aktivistica Veronica (Janelle Monae) sve to zapravo sanjala i da ona živi u sadašnjici, a zaputila se na jug, u Louisianu, gdje ima promociju svoje nove hit knjige.
Ima ovaj film pregršt preokreta, twistova i bolje je da što manje spoilam, no definitivno Bush i Renz nisu uspjeli u onome što je odlično pošlo za rukom Peeleu u "Get Out" i nešto slabije u "Us". Nisu uspjeli ovu priču smještenu u različita vremenska razdoblja do kraja povezati u smislenu cjelinu, a nekako sumnjam da će "Antebellum" biti po ćeifu i ljubiteljima horora jer horora tu gotovo pa i nema. Za razliku od Peelea, ovaj dvojac očito je i cijepljen protiv smisla za humor jer baš ništa tu nije duhovito, a zanimljivu ideju i koncept koji su osmisli, definitivno nisu uspjeli zaokružiti na takvoj razini. Cijeli koncept na kraju se pokazao dosta klimavim i prilično neuvjerljivim, čak bih se usudio reći i besmislenim, a nekako imam dojam da je cijeli ovaj film zapravo parabola na nesretnu sudbinu afroamerikanaca koji valjda i danas žive u svojevrsnom ropstvu, makar onom duhovnom.
Pokušavam se suzdržavati od komentara na tu tezu jer zaista iz prve ruke ne znam kako crnci danas žive u Americi, no kako god bilo, malo mi je pretjerano to uspoređivati s vremenom robovlasništva. Dakako da ima ovaj film i svojih pozitivnih strana, a osim sjajne i originalne ideje koju nažalost nisu uspjeli realizirati na očekivani način, to su vizualnost, upečatljiva fotografija i sjajna prva trećina filma u kojoj smo na plantaži u Louisiani sa svim tim sadističkim crackerima, južnjačkim vojnicima i robovima koji ne smiju pisnuti. Djeluje taj dio iznimno upečatljivo, a kako će vrijeme prolaziti sve će se malo, pomalo raspadati i film koji je možda i zamišljen kao artistička i provokativna priča o nečem što bismo mogli nazvati neprekinuti horor američkog iskonskog grijeha odnosno ropstva, razletit će se jer neće uspjeti slijediti vlastiti koncept i kompliciranu ideju.
Primjedbe
Objavi komentar