Svaki film čija se radnja zbiva u Škotskoj devedesetih godina i čiji su protagonisti tamošnji mladi otpadnici, automatski kod mene izaziva usporedbu s legendarnim "Trainspottingom" Dannyja Boylea. Ipak, "Beats" Briana Welsha bi se na kraju po prigušenom lokalnom humoru, autentičnosti i iskrenosti prije mogao usporediti s filmovima Engleza Shanea Meadowsa poput "This is England". "Beats" je fina kombinacija tipične britanske socijalne drame začinjene tipičnim britanskim (ovaj puta ciničnim škotskim) humorom s klasičnom coming-of-age pričom o odrastanju i sazrijevanju mladih. Ovaj je film ujedno i sjajan prikaz jednog zanimljivog razdoblja jer zbiva se radnja "Beatsa" 1994. godine u Glasgowu i to baš u vrijeme kada je konzervativna britanska vlada odlučila uvesti zakon kojim su se uvodile redukcije dotadašnjih prava i sloboda.
Posebno se to odnosilo na potpunu zabranu okupljanja na ilegalnim i tada iznimno popularnim rave partyjima i strože kažnjavanje različitih oblika antisocijalnog ponašanja, što god to značilo. Jasno da je uvođenje tog zakona izazvalo dodatni bunt među mladima, koji su iz protesta odlučili još žešće i jače rejvati i divljati, a na jedan takav ilegalni rave party po prvi puta, možda i posljednji, odlučila su se zaputiti dva najbolja prijatelja, tinejdžeri Johnno i Spanner. I dok Johnno (Cristian Ortega) dolazi iz naizgled tipične radničke obitelji i njegova majka nedavno se udala za tipa koji je policajac, Spanner (Lorn Macdonald) je problematični mladić koji živi sa starijim bratom, poznatim kriminalcem i dilerom koji ga stalno zlostavlja i maltretira.
Nije teško za pretpostaviti da Johnnova obitelj baš i nije posebno oduševljena njegovim prijateljstvom s problematičnim klincem poput Spannera, a dodatni problemi za njihov odnos će nastati jer se Johnnova familija odlučila preseliti u veću kuću u boljem kvartu u Glasgowu. I zadnje večeri prije nego što bi Johnno trebao preseliti, sprema se ilegalni party na tajnoj lokaciji koju će Spanner slučajno saznati. Lako je za pogoditi da će se ovaj dvojac usprkos svim zabranama i opasnostima zaputiti na toliko željeni party, no bit će to putovanje prepuno opasnosti, komplikacija i izazova. Doslovno će se Johnno, Spanner, ali i svi ostali morati "Fight for your right to party", a pokazao se "Beats" na kraju kao fina posveta mladenačkom slobodnom duhu, buntovništvu i veliki srednji prst autoritetima koji vječno nemaju pametnijeg posla nego se zajebavaju s glupostima.
I vizualno "Beats" zaslužuje visoku ocjenu jer crno - bijela fotografija kao da je dodatno potencirala svu tu tugu i jad, pustoš i besperspektivnost oronulih četvrti Glasgowa u kojima je nekoć živjela radnička klasa, a u međuvremenu su očito postale leglo kriminala. Iako se dobrim dijelom stilski Welsh drži realizma, povremeno je ubacio i neke stvarne arhivske snimke ovih događaja, vjerojatno kako bi dodatno dobio na autentičnosti i pokazao da se nešto slično zaista i događalo. Vidjet ćemo na kraju da je cijela ova priča o kraju jednog vremena i kraju jednog prijateljstva zapravo osmišljena po stvarnim ljudima i stvarnim događajima, a Welsh je "Beats" snimio prema istoimenoj poluautobiografskoj drami Kierana Hurleyja. Na kraju je McDonald za ulogu Spannera dobio nagradu za najboljeg škotskog glumca godine, Welsh je bio nominiran za najboljeg škotskog redatelja godine, a film je u Škotskoj bio solidan hit. Posebno među današnjim 40 i nešto godišnjacima koji su se s nostalgijom sjećali tih "Kill the Bill" vremena i svoje mladosti.
Primjedbe
Objavi komentar