Vodi nas ova mračna, nadrealna kombinacija drame i trilera prepuna anahronizama u četrdesete godine u američku unutrašnjost, gdje ćemo upoznati Philippea (Martin Dubreuil). On je frankofoni Kanađanin iz Quebeca, koji je odlučio izbjeći regrutaciju pošto je Kanada i dalje zemlja blisko povezana s Velikom Britanijom i članica Commonwealtha. To je značilo da su državljani Kanade bili obvezni odazvati se u rat koji je vodila i matična Britanija, a kako bi izbjegao odlazak u Europu na ratište, Philippe je pobjegao u tada neutralnu Ameriku. Upoznajemo ga kao lutalicu koja preživljava natječući se kao dvojnik Charlieja Chaplina, poslije čega će se on zaputiti kući. I bit će to sve samo ne obično putovanje jer na "La grande noirceur" ili "The Great Darkened Days" može se gledati i kao na svojevrsno halucinatorno i košmarno upoznavanje s mračnom stranom nečega što volimo nazvati Američki san.
Taj famozni Američki san za Philippea će biti sve samo ne san. Bit će to užasavajuća i ponižavajuća noćna mora, putovanje u najdublje dubine mraka i zla, a tijekom svojih lutanja susretat će on valjda najgore ljude, dehumanizirane sadiste, manijake i bolesnike. Zaista nisam ovakvu mračnu, alegoričnu, šokantnu, uznemirujuću i dosta hermetičnu priču očekivao od filma koji je napisao i režirao ugledni kanadski frankofoni filmaš Maxime Giroux (s prethodnim filmom "Felix et Meira" je u Torontu dobio nagradu za najbolji kanadski film). Pretpostavljao sam da će ovo biti jedna od onih tipičnih pustolovnih drama čija je radnja smještena u zanimljivo okruženje i u zanimljivo vremensko razdoblje, no na ono što sam vidio, malo toga me moglo pripremiti.
Definitivno je ovo jedan od onih filmova koji kod gledatelja izazivaju nelagodu, no svejedno "La grande noirceur" još neko vrijeme ostaje u gledatelju jer nije baš jednostavno protumačiti što je to autor htio reći. Koji je zapravo smisao svih tih užasa, svih tih patnji i nezamislive nesreće koju će jadni Philipe doživjeti putem. Nesretnik je to koji će na kraju ostati potpuno dehumaniziran, a na čudan ugođaj dodatno utječu neki anahronizmi poput poznate pjesme "Everybody Hurts" R. E. M.-a, koja krene na radiju. Da je riječ o mračnoj alegoriji na Američki san najbolje možemo spoznati iz rečenice glavnog negativca Lestera, sadista koji će zatočiti Philipea, a kojeg je u potpuno netipičnoj ulozi utjelovio poznati francuski glumac Romain Duris.
Kaže tako Lester u jednom trenutku Philippeu, mi uzimamo što hoćemo i radimo što želimo. Stav je to koji često možemo pronaći kod onih koji su si pojam slobode odlučili protumačiti na takav jednostavan i jednoznačan način i za koje sloboda znači isključivo ono što oni žele, uopće ne misleći na druge i slobodu drugih. Iako će tijekom svoje mračne i nezamislive Odiseje Philippe doživjeti i fizičko oduzimanje slobode i utamničenje u teško opisivim uvjetima, čini mi se da se ovdje prvenstveno radi o alegoriji na slobodu općenito. Na uništavanje ljudskog duha, no kako je ova mračna priča prvenstveno alegorija, jasno da si svatko ovo može protumačiti onako kako želi i svatko će ovaj film doživjeti na svoj način. I ovaj je film premijerno prikazan na festivalu u Torontu, a osvojio je i pet nagrada u izboru za kanadski film godine. Definitivno ovo nije lagan film za gledanje, no oni koji, baš poput mene, vole ta filmsko - literarna putovanja mračnim kolosjecima ljudske psihe i ljudskog postojanja, ne bi trebali zaobići "La grande noirceur".
Primjedbe
Objavi komentar