Mislio bi čovjek da su kod nas svi ovi javnozdravstveni sustavi u kojih su ulupane i pokradene milijarde i milijarde otišli kvragu, a onda se pojavi jedan ovakav dokumentarac i čovjeku ne preostaje ništa drugo nego biti sretan što se rodio tu gdje je. Bio je "Midnight Family" koji redateljski potpisuje mladi Amerikanac Luke Lorentzen i jedan od najnagrađivanijih dokumentarnih filmova u 2019. godini, a vodi nas ovaj film u meksičku prijestolnicu. Prema službenim podacima Mexico City ili Ciudad de Mexico broji devet milijuna stanovnika (s okolicom i više od 20 milijuna), a već u prologu "Ponoćne obitelji" saznajemo da u cijelom gradu postoji tek 45 državnih kola hitne pomoći. Djeluje sve to i više nego nestvarno i jasno da je potpuno nemoguće da je uz tako malen broj kola hitne pomoći zadovoljiti svim zahtjevima, posebno kad se zna da je Mexico City grad s užasavajuće velikom stopom kriminala.
No, kada već nema dovoljno hitnih pomoći u javnoj službi, u ovu priču uskaču privatnici koji su od transporta bolesnih, ranjenih, ozlijeđenih stvorili često obiteljske biznise. Takav je slučaj i s obitelji Ochoa koju ćemo upoznati u ovom zaista nevjerojatnom i šokantnom dokumentarcu jer praktički svi članovi ove obitelji noćima kruže ulicama grada i čekaju pozive upomoć. Iz moje perspektive i više nego nadrealno djeluje privatizacija hitne pomoći i toplo se nadam da će "Midnight Family" preskočiti oni koji odlučuju u ovim našim državama jer me strah da bi im svašta moglo pasti na pamet. Vidjet ćemo ovdje kako ta privatne službe hitne pomoći ne samo da nemaju nikakvo obrazovanje i nikako su opremljeni, već i funkcioniraju u potpuno sivoj zoni.
Ako sam dobro shvatio, to funkcionira na način tko prvi njegova djevojka pa se više privatnih kola hitne pomoći utrkuje ulicama grada kako bi stigli na mjesta nesreće i pokupili bolesnike jer tek oni koji dovezu ozlijeđene u bolnicu će dobiti naknadu od zdravstvenog fonda. Događa se i to da pojedina kola hitne pomoći imaju dealove s određenim privatnim bolnicama pa često unesrećene voze u dalje privatne bolnice jer znaju da će im ovi platiti, dok kod državnih to nikada nije sigurno. Kako bi saznali gdje se dogodila pojedina nesreća, moraju oni potplaćivati policajce koji im javljaju, no ono što najviše oduševljava je što je Lorentzen impresivno i humanistički obradio cijelu ovu nestvarnu i užasavajuću priču.
On se usredotočio isključivo na članove obitelji Ochoa, oca koji uglavnom vozi kola, 17-godišnjeg sina koji ponekad vozi, ponekad je medicinski tehničar i 12-godišnjeg mlađeg sina koji isto pomaže. U središtu pažnje njihova je egzistencijalistička bitka i borba za preživljavanje na najsurovijem mogućem tržištu koja je gotovo sve njih uspjela dehumanizirati. Pretvorili su se oni u prave adrenalin-džankije koji više ne mogu bez noćnih jurnjava zakrčenim ulicama, a često od same pomoći unesrećenima, bitno im je da prvi stignu do njih. Uzbudljivo mi je kada je sudar ili pucnjava, kaže 17-godišnjak i hladno kaže kako smrt stvara poslove i da bez smrti ne bi bilo posla ni za njih. I vidimo kako svi oni jedva preživljavaju, kako ponekad nemaju ni za benzin, kako ih inspekcije stalno maltretiraju i otimaju im ono malo što zarade, no oni ne pomišljaju odustati od tog posla jer su valjda sve što su posjdovali uložili u kola hitne pomoći.
Slojevita je ovo dokumentarna priča o potpuno suludoj situaciji u kojoj se zatekao ovaj svijet. Lorentzen u stilu muhe na zidu samo prati i promatra dinamiku u odnosima među članovima ove obitelji, uopće se ne miješa u priču. Ne glorificira ih, niti ih osuđuje i prikazuje kao nekakve strvinare koji se pokušavaju okoristiti na tuđoj nesreći. Oni su samo dio potpuno upropaštenog sustava i društva koje se urušilo, a možda toga još samo i nije svjesno. Društva koje ne funkcionira i u kojem su ljudi samo najobičniji brojevi, a "Midnight Family" možda je zastrašujuće upozorenje što ubrzo čeka i ostatak svijeta. Mora se priznati da je Lorentzen odlično odabrao koju hitnu će pratiti jer svi ovi likovi su nevjerojatno zanimljivi, filmični, a priča je ovo koja teško bilo koga može ostaviti ravnodušnim.
Primjedbe
Objavi komentar