I danas se ovaj film smatra jednim od vrhunaca ne samo klasičnog brazilskog, već i klasičnog južnoameričkog filma. Moram priznati da nisam ni približno očekivao da će me baš toliko impresionirati ova filozofska i za to vrijeme nevjerojatno kontroverzna drama. "O Pagador de Promessas" je film važan i zbog toga što je bio prvi film snimljen u nekoj od država s južne zemljine polutke koji je uspio osvojiti Zlatnu palmu u Cannesu. Bila je ova drama nominirana i za Oscara, a zasigurno je to najpoznatiji film u karijeri brazilskog glumca, scenarista i redatelja Anselma Duartea. Snimio je Duarte ovaj film prema istoimenoj drami Diasa Gomesa, a prava je to i autentična brazilska priča o situaciji koja djeluje nevjerojatno stvarno.
Priča je to o crkvi koja nije sposobna, a ni voljna prilagoditi se duhu vremena i situaciji u društvu, već tvrdoglavo, retrogradno i konzervativno traži da se svi prilagođavaju njoj i oni koji to odbiju učiniti bit će izopćeni. I danas je Brazil izrazito religiozna država, a možemo tek zamisliti kako je to bilo pedesetih kada se odvija radnja ove moćne drame. K tome, dobar dio stanovnika Brazila su potomci nekadašnjih afričkih robova koji su nametnuto im kršćanstvo prihvatili, no često to nije bilo ono "čisto" katoličanstvo koje su im pripisivali popovi, već je to bio čudan miks kršćanstva i tradicionalnih praznovjerja.
Baš zbog svojih za službenu crkvu heretičkih vjerovanja u velikim problemima će se naći naizgled priprosti seljak Ze. On je skromni i jednostavni seljak zemljoposjednik sa sjeveoristoka iz Brazila, koji se pješice s velikim i teškim drvenim križem na leđima zaputio u katedralu svete Barbare u prijestolnicu pokrajine Bahia, Salvador. Krenuo je on tamo u društvu svoje supruge Rose, a nakon nekoliko iscrpljujućih dana hoda shvatit ćemo i razlog zbog kojeg se Ze odlučio na ovo naporno hodočašće. Njegov magarac, kojeg ujedno on smatra i najboljim prijateljem se razbolio, a Ze se zavjetovao svetoj Barbari da će svu svoju zemlju dati siromašnima ukoliko se njegov mago oporavi. I ne samo to, zavjetovao se da će cijelim putem dugim sedam liga (pedesetak kilometara) nositi veliki križ na leđima, a taj križ potom će pokloniti svećeniku iz katedrale svete Barbare.
Tako i film počinje kad vidimo Zea kako u društvu svoje žene Rose stiže pred crkvu, no lokalni svećenik ne želi ga primiti i ne želi uzeti njegov križ jer ga smatra poganinom. Svećenik doduše i nije toliko u krivu jer Ze i nije klasični katolik, čega on možda i nije svjestan, već on vjeruje u čudni miks nastao križanjem kršćanstva i tradicionalnih afričkih religija. Svećenik će Zea proglasiti heretikom, a ovaj neće biti ni svjestan što se događa i zašto svećenik ne želi njegov križ. Svećenika će razbijesniti što će Ze početi dovoditi u pitanje njegov autoritet, a uskoro će se zbog njega sastati cijela biskupska konferencija. I neće Ze razdrmati samo crkvu. Postat će on odmah i medijska senzacija te će ga mnogi pokušati iskoristiti za svoje agende. Pop će ga tako proglasiti heretikom, a novinari komunistom koji je došao u grad kako bi inicirao pobunu kad im on naivno ispriča da planira svu svoju zemlju podijeliti siromasima, što će iskoristiti protiv njega opisujući ga da se zalaže za agrarnu reformu.
Dio građana počet će ga uspoređivati s đavlom, a za neke će Ze biti Kristova reinkarnacija. Čak će i njegova supruga početi odustajati od njega smatrajući ga najobičnijom budalom i naivcem, a ispostavit će se da ni ona nije ništa manje naivna jer će nasjesti na priče lokalnog svodnika i poći s njim. Ispostavit će se da nitko ili ne može ili ne želi shvatiti Zeove zapravo krajnje jednostavne, iskrene i poštene namjere, već će ga svi koji će ga susresti pokušati izmanipulirati i iskoristiti za svoje namjere. Podjednako je sjajna "O pagador de promessas" kritika i ispolitizirane crkve kojoj je jedino bitno održati svoju poziciju, svoj status i svoj utjecaj, ali i političika kritika na neravnopravnost u društvu i povlaštenost određenih klika koje samo žele sačuvati status quo.
Primjedbe
Objavi komentar