Vodi nas ova moćna, potresna i autentična drama u peruanske Ande, u prilično izoliranu i teško dohvatljivu zajednicu u kojoj pratimo sudbinu 14-godišnjaka čiji će se život pretvoriti u potpuni kaos kad otkrije očevu mračnu tajnu. Segundo Paucar je dječak koji želi od svog oca Noea naslijediti zanat majstora minijaturista odnosno izrađivača figurica. Zbog svog umijeća Noe uživa određeni ugled u cijeloj ovoj zajednici i njegove minijature i figurice tražena su roba na svim svečanostima, a Segundo je odlučio nastaviti obiteljsku tradiciju. Sve do trenutka kada prilikom jednog putovanja kozjim putevima po Andama na nekakvu proslavu, slučajno uhvati starog kako manualno zadovoljava tipa koji ih je odlučio prevesti u kamionetu.
Uz tu spoznaju cijeli Segundov svijet će se srušiti. Do tog trenutka otac je za njega bio heroj, uzor, osoba koju je obožavao, a nakon saznanja za očeve sklonosti Segundo ne samo da će se početi zatvarati u sebe, već će donijeti odluku da napušta svoje selo i odlazi u nizine u polje. Istovremeno će on i dalje neizmjerno voljeti svog oca, no njegovo ponašanje od tog kobnog trenutka bit će svojevrsno kažnjavanje starog i odmazda jer se smatra izdanim i prevarenim. No, nažalost po starog Noea, još veći problemi će nastati jer Segundo neće biti jedini koji će otkriti njegovu mračnu tajnu, a kako u mjestu u kojem žive baš i ne vrijede klasični zakoni, već je na snazi i dalje svojevrsni plemenski pravilnik, a homoseksualizam baš i nije nešto što se tolerira, ovoj obitelji ne smiješi se obećavajuća sudbina.
Bio je "Retablo" i dugometražni debi za peruanskog filmaša Alvara Delgada Aparicija, koji mu je donio i brojne nagrade i priznanja. S obzirom da je Aparicio rođen u Londonu i očito ima i britansko državljanstvo, britanska filmska akademija je "Retablo" nominirala i za najbolji debitantski film godine. Osvojio je "Retablo" ukupno 25 nagrada i barem još toliko nominacija po svjetskim festivalima (dvije u Berlinu) i u izborima za filmove godine, a bio je i peruanski kandidat za Oscara. Na prijedlog glavne glumice Magaly Soler, jedine profesionalke u cijelom ovom ansamblu čini mi se, Aparicio je film na kraju snimio na lokalnom jeziku Quechua, a ne na španjolskom koji je službeni u Peruu, a i to je dalo dodatnu dozu autentičnosti.
Izvanredan je "Retablo" primjer nečega što volim nazvati World Cinema, autentičan film o naizgled stvarnim ljudima s nekih egzotičnih krajeva svijeta. Snimljen je film u klasičnom doku-stilu tako da gledatelj gotovo pa uopće nema dojam da gleda igrani film, iako se Aparicio odlučio za gotovo tipični art stil uz uglavnom statičnu kameru i duge kadrove. Nudi nam "Retablo" sjajan uvid u život ove izolirane i za nas dosta nepoznate zajednice, a ujedno je ovo maestralna karakterna studija o dječaku koji se pokušava nositi sa šokom. I to u tišini jer nema on nikoga kome bi se mogao povjeriti i tko bi mogao shvatiti što ga to muči jer itekako je svjestan kako razmišljaju ljudi koji tamo žive za koje je nasilje obično jedini odgovor na sve.
Vizualno "Retablo" zaista izgleda impresivno, što i ne treba čuditi jer je okruženje gotovo nadrealno. Uvijek mi ovakav svijet djeluje dosta nestvarno, a Aparicio je i to surovo i hladno okruženje, kao i sve te bezimene i anonimne ljude, redom lokalne Indijance, sjajno iskoristio kako bi dodatno približio način na koji funkcionira ovaj za nas potpuno nepoznati i čudesni kutak svijeta. Iako mu je "Retablo" bio prvi dugometražni film, izvrsno je sve tu kadrirano i na tome zasigurno velike zasluge pripadaju direktoru fotografije Mariu Bassinu. No, za razliku od mnogih World Cinema filmova s raznih egzotičnih krajeva svijeta, Aparicio se nije samo usredotočio na hvatanje te egzotike, već je osmislio univerzalnu priču prepoznatljivu na svim stranama svijeta.
Primjedbe
Objavi komentar