Iako se Nikolu Teslu smatra jednim od najvažnijih izumitelja u povijesti čovječanstva, genijalnim umom koji je bio ispred svog vremena, puno manje je on zastupljen u popularnoj kulturi u odnosu na neke kolege koji su učinili dosta manje. Dovoljno je u Google slike upisati pojam Nikola Tesla i pretraživač će nam izbaciti tek nekoliko njegovih fotografija. Kad upišemo u Googleov pretraživač isti taj pojam dobit ćemo 45 milijuna rezultata, a kada upišemo recimo Thomas Edison, bit će ih dvostruko više. Sve te pomalo trivijalne podatke saznat ćemo u uvodu ove netipične biografije čuvenog izumitelja rodom iz Smiljana, a s obzirom da scenarij i režiju "Tesle" potpisuje američki modernist Michael Almereyda, sve drugo zapravo bi bilo i iznenađenje.
Dvadesetak godina ranije Almereyda se predstavio s podjednako modernističkom verzijom čuvenog Shakespearovog "Hamleta", čiju je radnju smjestio u moderni New York. Baš kao i u "Hamletu", dvije glavne uloge u "Tesli" dodijelio je Ethanu Hawkeu (Hamlet - Tesla) i Kyleu MacLachlanu (Klaudije - Edison), a iako se radnja ovog biografskog filma događa naizgled u stvarnom vremenu u kojem su likovi živjeli, sve je tu tako čudno. Nije to jedna od onih raskošnih produkcija za koju su izgrađeni cijeli umjetni gradovi i vjerno rekonstruiran New York ili okolica Niagarinih slapova kraja 19. stoljeća, već se često scene odvijaju ispred kulisa na kojima su tek arhivske fotografije tog vremena. Ugođaj je komoran, lokacije su krajnje neobične i potrebno je neko vrijeme da bi se shvatila i prihvatila autorova ideja.
A jedna od Almereydinih ideja nesumnjivo je bila pokušati sanjara kao Teslu, čovjeka prepunog ideja, prikazati kao modernog današnjeg čovjeka i zapitati se kako bi on izgledao i funkcionirao danas. Iako mi je trebalo neko vrijeme da bih uopće prožvakao koncept ove subverzivne modernističke biografije, nakon nekog vremena postaje jasno da ova ideja ima smisla, no svejedno mi je "Tesla" ostao dosta nedorečen i hermetičan. Pokušava se ovdje pratiti stvarna Teslina životna linija, od dolaska u Ameriku, rada, potom i razmimoilaženja s Edisonom, pokušaja realizacije vlastitih ideja i koncepata pa do shvaćanja i razočaranja da njegove ideje neće biti prihvaćene onako kako je on zamislio jer netko na tome mora zaraditi. No, ta je naracija sve samo ne linearna i sve samo ne tipična biografska te djeluje sve to gotovo svo vrijeme jako, jako čudno, komorno, povremeno čak pomalo bizarno.
Fina je ovo subverzivna kritika i tadašnjeg, ali i današnjeg društva jer ne treba dvojiti da bi genijalac poput Tesle jednako završio danas kao što je završio i prije stotinjak godina. Njegov san da cijeli svijet premreži besplatnom bežičnom strujom (ako je takvo nešto uopće moguće, nisam baš neki preveliki poznavatelj Teslinog lika i djela, a posebno ne fizike i elektromagnetizma, u to se razumijem jednako toliko koliko se pošteni svećenik razumije u žensku anatomiju) bio je potpuno neostvariv jer kada je on došao pred investitore s tom idejom, naravno da se postavilo pitanje svih pitanja, a gdje sam tu ja? Koji je smisao besplatne električne energije za cijeli svijet ako na tome nitko ništa neće zaraditi i zašto bi nešto bilo besplatno ako bi se isto to moglo naplaćivati.
Prikazao je Almereyda Teslu ovdje pomalo kao utopista, čovjeka toliko naivnog i lakomislenog koliko i genijalnog kojem je ta genijalnost bila više prokletstvo, nego blagoslov. Sanjar pun ideja koji se nije znao snaći u svijetu koji pokreće isključivo novac na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, koji se sigurno ne bi snašao ni danas i kojeg bi tek danas gledali kao čudaka kad bi se pojavio s idejom besplatnog premreživanja svijeta strujom. Vjerojatno bi pokojnog Nikolu prozvali i komunistom, socijalistom, možda staljinistom ili crvenim kmerom zbog njegovog altruizma i želje da učini nešto na dobrobit cijelog svijeta, a ne samo na korist šačice koja će zbog njegovih izuma profitirati.
Vrhunac cijelog filma možda je nadrealna scena u kojoj Ethan Hawke kao Tesla lebdi među oblacima i tugaljivo pjeva "Everybody Wants To Rule the World" britanskog pop benda iz osamdesetih "Tears for Fears". U toj sceni zapravo se ogleda cijeli film i u te dvije minute stisnust je sukus Teslinog postojanja, barem prema Almereydinoj viziji. Svi bi vladali svijetom, svi bi imali ostale pod kontrolom, svi bi bez imalo srama ili ustručavanja iskoristili tuđe znanje i tuđu sposobnost kako bi osigurali sebe. I kad bi imali izbor dobrobit cijelog društva ili vlastito bogaćenje, gotovo svi bi izabrali ovo drugo. Premijerno je "Tesla" prikazan na festivalu u Sundanceu, nakon čega je prošao dosta nezapaženo, što i ne čudi jer ipak je ovo klasični art film, a ne raskošna holivudska produkcija u kojoj bi Tesla možda bio sveden na trivijalnu razinu nekog superjunaka ili detektiva koji uz pomoć izmjenične struje hvata zlikovce po New Yorku na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Primjedbe
Objavi komentar