Gloria Steinem američka je feministica, aktivistica i novinarka koja je poznata postala još krajem šezdesetih kada se istaknula kao jedna od vodećih figura feminističkog pokreta pa je valjda stigao red da i ona dobije biografski film. I to film u čijem je stvaranju sama sudjelovala jer ne samo da su redateljica Julie Taymor (Frida) i njena koscenaristica Sara Ruhl napisale po Glorinijoj knjizi "My Life on Road", već je u samom finišu utjelovila sebe u starijoj dobi. Prije toga Steinem ćemo upoznati kroz četiri životne faze odnosno kao djevojčicu, tinejdžericu, mladu ženu i ženu već u srednjim godinama, a svaki taj segment utjelovila je druga glumica. Mlada Gloria tako je Šveđanka Alicia Vikander, dok je zrela Gloria Julianne Moore, a povremeno ćemo sve četiri Glorije imati i na okupu i to na autobusu gdje će reminscirati o svom životu i kako su joj se pogledi na život, stavovi i sve ostalo mijenjali kroz godine.
Uvijek sam za to da se izbjegne snimanje klasičnog wikipedijskog biografskog filma u kojem dva i pol ili tri sata pratimo nečiji život od kolijevke pa do groba. Obično se puno boljom pokaže opcija kada se autori drže određene epizode života osobe kojom se bave ili kada film koji snimaju i nije tipična biografija, već i svojevrsni autorski pogled na život osobe kojom se bave kao što je recimo bio slučaj s biografijom Boba Dylana "I'm Not There" Todda Haynesa. Baš me na taj film nekako najviše podsjetio film "The Glorias" i to ne samo zato što je glavnu protagonisticu utjelovilo više različitih likova, već i iz razloga što se ova biografska drama barem podjednako bori unutarnjim konfliktima i nekim unutarnjim pogonom barem koliko i stvarnim epizodama iz života.
Uzela si je Taymor, čini mi se, dosta slobode, složila narativno prilično kompleksnu priču, a iako Glorijin život uglavnom pratimo kronološki, dosta često skačemo iz jednog razdoblja u drugo i konstantno se vraćamo u autobus u kojem negdje putuju sve četiri Glorije. Naravno da je taj autobus uzet kao simbol života na putu i u pokretu jer Steinem je vjerojatno cijelu Ameriku proputovala više puta od buntovnih šezdesetih i sedamdesetih pa nadalje (dobro, kasnije je vjerojatno avion zamijenio autobus) kako bi govorila na skupovima i poticala javnost na promjenu razmišljanja. Najveći plus ove biografije je što je uspjela izbjeći upadanje u standardne klišeje u koji slične biografije upadaju, bez obzira što je očito da je Steinem i životna inspiracija redateljici. No, bez obzira na to slavna kazališna i operna redateljica i autorica, više nego filmašica Taymor, nije snimila film koji je puko veličanje nečijeg lika i djela, već ju je prvenstveno zanimalo tko je zaista Gloria Steinem.
Tko je ta žena odrasla u prilično nestabilnoj obitelji, s psihički bolesnom majkom koja se odrekla vlastitih ambicija da bi othranila obitelj, a posebno s ocem, vječno odsutnim trgovačkim putnikom i sanjarom. Tim formativnim godinama i odnosu s roditeljima, posebno s ocem Leom (Timothy Hutton) dana je važnost u flmu, poslije čega se i dalje postupno slaže fini mozaik o jednom zanimljivom životu. Jako dobro je uhvaćen i duh vremena i prikazan kakav je od pedesetih pa nadalje bio odnos prema ženama u društvu u kojem su dominirali bijeli muškarci. Vidjet ćemo kako je taj odnos često bio ne samo potpuno seksistički i diskriminatoran, već i podcijenjivački i kako se Steinem kao žena stalno morala susretati s neumjesnim komentarima i šovinizmom i prilikom javnih nastupa u televizijskim emisijama.
Sviđa mi se što ovo nije samo film o nedavnoj prošlosti, već što ima tu i puno toga što se može primijeniti i na današnjicu. Naravno da se i puno toga promijenilo, da je duh vremena ipak puno drukčiji i da nije isto bilo boriti se za osobne slobode ne samo žena, već i svih ostalih marginaliziranih danas i prije pola stoljeća. Nekako sam uvijek osjetljiv na ovakve teme o borbi za slobodu i pravednije društvo, posebno kada se to napravi ovako sa stilom, smislom i osjećajem te fino kontekstualizira. Snimila je Taymor finu fragmentarnu dramu s jasnom vizijom i ciljem, a zanimljivo je kako je i prije nego što se film pojavio krenule loše ocjene na IMDB-u. U trenutku kad sam ga gledao prosječna ocjena je bila jedva nešto preko 3, u trenucima dok ovo pišem popela se na nekih 4,4 (837 recenzenata od čega više od 300 kolaca) i sigurno će se penjati i dalje.
Nije ovo prvi slučaj da trolovi koji vjerojatno i nisu gledali film imaju zadatak lupati jedinice čisto iz političkih ili svjetonazorskih razloga ili preferencija. Nerijetko se dogodi i suprotno. Da se nekakvim bezveznim filmovima u trenucima kada se pojave umjetno napumpaju ocjene (kad vidim neki no name naslov i ocjenu 8,9 na temelju 300 ili 400 glasova, odmah znam da je neko sranje). Baš kao što nikad neću shvatiti zašto netko glasa za HDZ, tako mi nikad neće biti jasno koja je to potreba da obezvrijediš nešto, u ovom slučaju film, koji vjerojatno nisi i gledao. Ako te u startu ne zanima tema, jednostavno zaobiđi taj film i gledaj neki drugi, hvala bogu bar filmova ima na milijarde.
Primjedbe
Objavi komentar